S akšam-namazom danas će nastupiti mubarek noć Lejletul-Bedr, u kojoj se muslimani širom svijeta prisjećaju čuvene bitke na Bedru iz 624. godine, kada je trostruko slabija muslimanska vojska, snagom vjere u Allaha, dž. š., porazila višestruko snažnijeg neprijatelja. Bedr je tako postao sinonim i svih kasnijih, ne samo oružanih bitaka, a 17. noć jedna od posebnih u ramazanu.

Neprekidna borba

- Bedr nas uči da je najveća naša borba ona sa samima sobom i da smo svi mi bedranski borci. Na Bedru se vodila borba između dobra i zla, pa je svaki čovjek poprište neprekidne borbe, bedranski borac koji vodi borbu kako bi nadvladao zlo u sebi - kaže Izet ef. Čamdžić, glavni imam MIZ Zavidovići.

Neprekidna borba traje i za domovinu, koja je nakon dugo vremena napravila važan korak ka porodici evropskih država. Vijest o početku pregovora s EU ef. Čamdžić smatra dobrom za sve nas.

- Ipak, naše neobrađene njive i dalje su neobrađene. Neće niko iz Brisela doći da iskrči moju njivu, da očisti obalu naše rijeke Bosne, da nam uredi zdravstvo ili da se bori protiv korupcije, nepotizma i svih tih pošasti zato što su počeli pregovori. To moramo mi. Mi smo mogli i prije ovih pregovora živjeti u jednom divnom, uređenom društvu da su ljudi koje biramo bili na visini zadatka i služili domovini - ističe ef. Čamdžić.

Vodi ka cilju

Ramazan je odabrani mjesec, mjesec vlastitog preispitivanja i ponavljanja možda i zaboravljenih lekcija, a naš sagovornik najvažnijim smatra ustrajnost u dobru i odlučnost da se suprotstavimo svakom zlu, ali i solidarnost, da se na trenutak zamislimo nad našim iftarima i upitamo se koliko bi se neko obradovao kada bismo mu, u granicama svojih mogućnosti, pomogli. U vremenima kada je, čini se, zlo osvojilo neke dijelove svijeta, ramazan nas i vodi ka cilju – da budemo ljudi.

Uništeno obrazovanje

Gotovo svakodnevno svjedočimo tragedijama na bh. cestama, pucnjavama na ulicama Sarajeva, ali i drugih bh. gradova, a činjenica da nam se mnogo toga ponavlja često rezultira ocjenama da ljudski život ni u BiH ne vrijedi mnogo.

- Ko ne ulaže u škole, ulagat će u zatvore. Naše obrazovanje je, neću reći propalo, ali je dobro oskrnavljeno, uništeno. Čemu učimo djecu, kojim vrijednostima, šta im nudimo?! Država je zadužena da obezbijedi sigurnost, blagostanje svojoj djeci, jer mi smo djeca ove zemlje - poručuje Čamdžić.

Fotografiranje iftara

Nedavno je izjavio da bi pritiskom na dugme zabranio fotografiranje iftara, ali kaže da živimo u vremenu konzumerizma, idemo u Evropu kao potrošačkom društvu, te da ni ramazan nije pošteđen novih običaja.

- Mislim da je umjerenost ono čemu nas vjera uči. Ne vidim nikakvu potrebu, ako sam sjeo s nekim prijateljima da iftarim u nekom restoranu, da to treba da uslikam i objavim. Ali, eto, ako ljudi misle da je to dobro, ko ih može spriječiti da to rade? Naše je da ukazujemo na ono što je vjera, njena načela, a ljudi su tu da to prihvate ili ne. U vjeri prisile nema - pojašnjava Čamdžić.

Traženje čovjeka

- Sigurno bi i danas Diogen (drevni grčki filozof, op.a.) s fenjerom hodao punim ulicama i tražio čovjeka. Činjenica je da živimo u svijetu u kojem se nedužni ubijaju svaki dan, u kojem ne postoje više neka pravila po kojima se živi, načela koja bi važila za sve. 

Dakako da je potrebno tražiti čovjeka. Ovih dana u našoj domovini, ali i diljem svijeta vjernici sve tri tradicionalne religije poste. Poste katolici, pravoslavci, postimo i mi. Ako razumijemo zašto postimo i ako razumijemo šta je vjera, nadati se da će svijet ući u neku promjenu koja će značiti dobro za sve ljude - naglašava Izet ef. Čamdžić.

Pobjegli ljudi

Podsjeća da je poslanik Muhammed, a. s., nakon oslobođenja Meke, u grad ušao „pognute glave toliko da je čelom dodirivao samar na svojoj devi“, tumačeći to kao dokaz zahvalnosti Bogu i u trenucima pobjede.

- Eto ta poniznost, pristupačnost, to služenje je potrebno od svih nas. Niko iz ove domovine nije otišao bježeći od dobra, nije niko iz obijesti napustio zavičaj. Možda su ljudi baš pobjegli od tih oholih i nepristupačnih - dodaje jedan od najpopularnijih imama u BiH.

Mnogo faktora je tu, svi su pozvani da se počnu baviti svojim poslom i da promoviramo u društvu one vrijednosti koje će usrećiti svakog pojedinca i koje će donijeti dobro svakom čovjeku.