Ispred zgrade Ureda visokog predstavnika u Sarajevu prošlog petka je održan protest u organizaciji Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“.

Povod protesta bilo je, kako su naveli, rušenje presude u slučaju “Kovačević” i, prema njihovom mišljenju, „antibosansko djelovanje visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt)“.

Među porukama koje su se mogle čuti na protestima dominirale su one da Šmit treba podnijeti ostavku, pa čak i da instituciju visokog predstavnika treba potpuno ukinuti. Takav stav je, primjerice, eksplicitno izrazio Marko Atila Hoare, britanski historičar na radu u Sarajevu blizak opoziciji.

- Vrijeme je za izbacivanje visokog predstavnika iz BiH i zatvaranje njegovog ureda kao barijere ljudskim pravima - tvrdi Hoare, koji godinama ponavlja tezu da Ured OHR-a treba zatvoriti.

Jasno je da krug okupljen oko SDA i DF-a Šmitu nikad neće moći oprostiti, prije svega, što je spriječio SDA da, kupovinom bošnjačkih delegata u Domu naroda FBiH preko koji su instalirali Refika Lendu za potpredsjednika Federacije, formira novu vlast u FBiH.

Bonske ovlasti

Nakon što njegov prethodnik Valentin Incko (Inzko) uglavnom prespavao svoj mandat, koji je trajao više od decenije i bavio se „izražavanjem zabrinutosti“, Šmit je počeo intenzivnije koristiti bonske ovlasti. Zadržimo se samo na jednom njihovom aspektu - koristio ih je i da poništi svaku vanustavnu odluku koju su donosili Vlada i Skupština RS, od zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda na teritoriji RS do zakona o nepokretnoj imovini, agenciji za lijekove, itd... Osim toga, upravo zahvaljujući zakonu koji je donio, i to onom o neprovođenju odluka visokog predstavnika kao krivičnom djelu, Dodiku se sada sudi pred Sudom BiH.

No, šta bi se desilo u ovom historijskom trenutku da visokog predstavnika u BiH nema?

Komadić fildžanistana

Ko bi Dodika spriječio da u praksu provede navedene poteze kada ne bi bilo visokog predstavnika i šta bi ga zaustavilo da ode i do samog kraja i realizira svoj dugonajavljivani cilj proglašenja nezavisnosti?

Možda Ustavni sud, koji Dodik tvrdi da ne priznaje, uz realizaciju njegovih odluka preko državnih institucija čijim dobrim dijelom rukovode upravo Dodikovi kadrovi? Možda bi Oružane snage i SIPA išli da se sukobljavaju s MUP-om RS?

Vrijedi li taj rizik zaista gnjeva koji u SDA i DF-u osjećaju jer nisu dio vlasti? Ili im je možda upravo i cilj poticati procese koji bi doveli do toga da Dodik svoje ciljeve što lakše realizira, a da BiH u tom slučaju nema ko da „odbrani“, što bi komadić fildžanistana učinilo realnom opcijom.

Čega se boje

Najavljeno obraćanje Šmita u Evropskom sudu za ljudska prava u slučaju „Slaven Kovačević“ izazvalo je neviđenu paniku u krugovima bliskim SDA i DF-a, pa, između ostalog, i optužbe da Šmit za hrvatski interes namjerava da sruši presudu, iako nije jasno na osnovu čega se misli da pojedinac jednim svjedočenjem može promijeniti mišljenje kompletnog suda, osim ako i sami nisu uvjereni u superiornost Šmitovih argumenata u odnosu na njihove.