Bosna i Hercegovina se već odavno nalazi u društvenom kontekstu koji producira elemente nasilja, nije to od jučer, izjavio je za "Avaz" psiholog i analitičar Ibrahim Prohić.

Krupni kapital

Komentirajući aktuelnu sigurnosnu situaciju, koju u posljednje vrijeme narušava niz krivičnih djela čiji počinitelji su maloljetne osobe, a jedna od njih je čak i izvršila teroristički napad na Policijsku stanicu u Bosanskoj Krupi, Prohić navodi da društveno biće generira individualni zločin, a ovo što se dešava kod nas, pa i u svijetu, rezultanta je individualne i društvene patologije.

- Problem proistječe iz globalnih društvenih odnosa. Savremeni svijet posljednjih pedesetak godina živi u ambijentu u kojem su sve ideologije bačene pod noge, a globalna ideologija je postala interes ili profit. Svijet se fokusirao na stjecanje materijalnih dobara, krupni kapital postaje sve moćniji, a oni s druge strane sve slabiji. 

Ovdje, na Balkanu, nasilje je 90-ih godina instalirano kao princip rješavanja društvenih problema. Nasilje je bilo princip rješavanja problema između bivših republika SFRJ. Poslije toga taj princip nikad nije opozvan, već je postao prisutan u svakodnevnom životu. Ljudi s vremenom počinju misliti da je moguće nasilje tretirati kao legitimni način rješavanja problema - kaže Prohić.

Podsjeća na užasavajuće primjere nasilja maloljetnika u regionu, pa i svijetu, te ističe kako su tendecije u Evropi u posljednjih 30 godina veoma zabrinjavajuće.

Negativni heroji

- Sve je veći broj krivičnih djela s elementima nasilja, a po načinu realizacije ona su sve brutalnija. BiH ne može biti izolirani otok u svijetu opće globalizacije i interneta, pa počinje usvajati problematičan sistem vrijednosti. Danas najveću vrijednost imaju antivrijednosti, pa i nasilje. Porodica danas nije ono što je bila nekad. 

Porodica danas nije dobar ambijent za emocionalno i socijalno sazrijevanje djece. Škola ne obavlja jednu od svoje dvije temeljne funkcije, jer vaspitanje je niz decenija potpuno zaboravljena funkcija škole. Tamo gdje bi djeca trebala usvajati pozitivan sistem vrijednosti imaju samo dodatne frustracije. Jedna od njih je svaka dva ili tri dana nekakav kontrolni, koji je stresan, a to se radi da bi nastavnicima bilo što lakše, a ne da bi djeca nešto više naučila – kaže Prohić.

U društvu u kojem je veliki broj roditelja frustriran iz ekonomskih i drugih razloga, postoji naglašena kriza pojedinaca, pa se djeca, u nedostatku pozitivnih uzora u porodici ili školi, identificiraju s negativnim herojima.

- Mislim da bi struka, sociologija, socijalni rad problemom identifikacije trebali da se bave intenzivnije i da upozoravaju nadležne državne organe da se na sistematičan način treba raditi na tom planu. Da se razuslovljavaju negativni junaci, a da se promoviraju oni koji su pozitivni. Da je u školama više psihologa, bilo bi manje nasilja - ističe Prohić.

Mlado biće želi afirmaciju

Prohić je napomenuo kako nema društva koje povremeno ne "upada“ u zločine ili valove nasilja, ali se ona razlikuju po načinu na koji reagiraju. Upozorio je da se u BiH tome ne pristupa na sistematičan način, koji bi podrazumijevao dijagnosticiranje uzroka, donošenje seta preventivnih mjera, a na kraju i mjera represivnog aparata.

- U BiH se o zločinu priča tri dana, a nakon toga dođu neke druge teme kojima se bavimo. Ovo se društvo više od 30 godina bavi pogrešnim temama. Bavimo se odnosom između etničkih grupa, a problem nije tu. Ne bavimo se temeljnim pitanjima kao što su odlazak ljudi, kako nam se djeca i u kakvom ambijentu odgajaju i obrazuju i tako dalje. 

Mlado biće želi afirmaciju, a ovo društvo ne kreira ambijent u kojem se oni mogu na pozitivan način afirmirati. Ostaje im, kao lakši put, da se afirmiraju kao negativni junaci, krađama, nasiljem, ubistvima ili zločinom bilo koje vrste - kazao je Prohić.