Predsjednik Udruženja i žrtava genocida Murat Tahirović je uputio reakciju nakon što je ratni zločinac Radislav Krstić tražio puštanje na slobodu i priznao geocid u Srebrenici. 

- Nakon Biljane Plavšić, njenog lažnog prihvatanja odgovornosti i lažnog pokajanja za ratne zločine, nakon Darija Kordića i njegovog lažnog iskaza kako bi izašao na slobodu, a nakon izlaska, javno izjavio da bi "ponovio sve u sekundu", sada Radislav Krstić, prvi presuđenik za genocid u Srebrenici, piše, obećava da bi čak i glasao za rezoluciju o genocidu u Srebrenici - rekao je Tahirović u saopćenju.

Krstić je istakao da treba progovoriti o grobnicama, kao i nestalim.

- Ako je već tako i zaista smatra da je u Srebrenici počinjen genocid neka pošalje pismo svim zemljama, uključujući i Srbiju, koje su glasale protiv rezolucije ili su bile suzdržane, neka on kao general vojske koja je počinila genocid njima pokaže svoju spremnost da prihvati odgovornost za genocid u Srebrenici. Neka kaže o grobnicama, o nestalim, o planovima kada su 1998. godine izvršili "asanaciju terena" kada su skrivali tijela i premještali masovne grobnice - kazao je Tahirović.

Pita se "ko je to uradio i po čijem nalogu?".

- Ako bi bio iskren i napisao istinu o genocidu, sve što zna o najvećem zločinu, grobnicama, planovima, imenima izvršilaca, možda bi i podržali njegov zahtjev. Ovakvo ponašanje je nastavak već ustaljene prakse ratnih zločinaca koji na sve moguće načine pokušavaju izaći na slobodu. Ključno je da smo ih kao zločince doveli u poziciju da sve priznaju. Krstić je u svom prvom zahtjevu priznao zločin u i oko Srebrenice, sada je priznao genocid - istakao je Tahirović.

Podsjećamo, bivši komandant Drinskog korpusa tzv. "VRS" Radislav Krstić je osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. 

Krstić je prva osoba koju je Haški tribunal osudio za učešće u genocidu u Srebrenici. 

Uz zahtjev za prijevremeno puštanje, koje je podnio u januaru 2024. godine, u junu ove godine je dodao i pismo u kojem nakon 26 godina traži puštanje na slobodu. 

Pismo je napisano nakon što je usvojena Rezolucija o danu sjećanja na genocid u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. 

Puštanje na slobodu zatražio je, između ostalog, na osnovu priznanja, ali i narušenog zdravlja te odsluženih godina u zatvoru.