U 18. dijelu feljtona „Fićo i Šćepo - KOS-ovske ratne podvale“ donosimo konkretna priznanja kako je agresor sve informacije imao i kako se detaljno pripremao plan razbijanja bh. policijskih snaga te slabljenje odbrambene moći.

Sead Rekić u iskazu nastavlja:

- Delimustafić je meni mogao narediti što god je htio. Tako je režirana moja ugradnja u MUP BiH, kako bih izvršavao zadatke za KOS koji tada širi svoj krug ljudi u svim institucijama vlasti BiH. U vrlo ružan položaj stavljen je, dakle, i čovjek koji je čistih osjećanja prema BiH, Omer Behmen. Sve je jedna klasična režija za koju nisam znao, ali neosporno je da sam njen učesnik. Kamo sreće da nisam - zaključio je u izjavi 18. aprila 1993. godine Sead Rekić, koji je, među ostalim, potvrdio i kako je ubijeđen da je o njegovom prelasku iz Beograda u Sarajevo znao i Fikret Muslimović.

"Što ne skineš tog bandita Tita"

- Naša grupa nastavila je obilaziti dalje centre po BiH. Bihać, Banju Luku, Livno, Tuzlu, Mostar. To su pravci koji su zacrtani praktično kao teritorija „velike Srbije“ - naveo je Rekić u nastavku svoje izjave, opisujući kako je za KOS nastavio prikupljati saznanja o pripremama odbrane BiH, o čemu detaljno govori na videosnimku.

U zapisniku o njegovom saslušanju, koje je nastavljeno 19. aprila 1993. godine, Rekić se prisjetio sastanka u SCB Banja Luka, gdje je došao general Petar Gračanin, savezni sekretar unutrašnjih poslova bivše SFRJ.

Prelazak u MUP RBiH

- Tu je bio i general Uzelac (Nikola, op. pr.), komandant banjalučkog korpusa, Jovica Trnčić, uži dio rukovodstva Saveznog SUP-a, a ispred organa vlasti BiH bio je Alija Delimustafić, njegov zamjenik Vitomir Žepinić, zatim Nikola Koljević, te, koliko se sjećam, i dr. Ejup Ganić. Nisam prisustvovao tom sastanku, ali znam da je general Uzelac kasnio. Pričalo se da je, kada je došao, iza leđa Gračanina vidio Titovu sliku i pitao: „Što ne skineš tog bandita“, a Gračanin je reagovao da ne može tako govoriti jedan general JNA.

Nakon sastanka bila je planirana zajednička večera, ali mislim da joj Ganić i Koljević nisu prisustvovali. Prije toga je održan još jedan sastanak u komandi banjalučkog korpusa kod generala Uzelca. Dio nas nije prisustvovao ni tom sastanku, a pošto nismo znali gdje će biti ta večera, mi smo se zadržali malo po centru i poslije nekih pola sata otišli u komandu banjalučkog korpusa da bismo znali gdje ćemo ići. Moj kolega Vlado i ja pred komandom smo se najavili vojniku koji je nekoga nazvao telefonom da nas uvede da sjednemo i onda nas odveo u kancelariju načelnika bezbjednosti, potpukovnika Stevilović Milana. Upoznali smo se, počastio nas je kafom i ja odlučujem da iz te kancelarije nazovem prvog čovjeka KOS-a generala Acu Vasiljevića u Beograd i da provjerim je li sve uredu u vezi njegove saglasnosti za moj prelazak u MUP BiH.

Aca kreator svega

Dobio sam ga odmah. Vasiljević mi je odgovorio da je sve dogovoreno i da je sve uredu, da je on saglasan s tim. Odmah poslije toga on me pitao da li je tu A. D. Nisam shvatio šta me pita pa sam tražio pojašnjenje, te je rekao: „Alija D.“ Zaključio sam da pita za Delimustafića i onda sam mu rekao da je tu na sastanku kod Uzelca te smo završili razgovor. Tako sam se još jednom uvjerio da je plan moje ugradnje u MUP BiH dogovoren između Vasiljevića, Gračanina i Delimustafića. U toku večere u jednom privatnom kafiću, Vito Žepinić, koji je bio u društvu s Delimustafićem, pitao me je kada ću doći, te sam zaključio da i on zna o mom dolasku. Shvatio sam da je Vasiljević bio kreator svega - istakao je Rekić.

Strah od Fikreta

Iz Banje Luke je Rekić otišao u Beograd i očekivao da s ostalim članovima „ekspertne“ radne grupe napravi izvještaj o boravku u BiH.

Međutim, prvi čovjek KOS-a Aleksandar Vasiljević tražio mu je samo odgovor na pitanje ima li naoružanih formacija u BiH, a Rekić mu je, kako je ustvrdio u iskazu, rekao da ih „nije vidio“.

- Sad kad razmišljam o tome, siguran sam da je sve informacije imao već na svom stolu radi davanja prijedloga vojnom vrhu za agresiju na BiH. Pitao sam ga u tom razgovoru zbog čega sad odluka da ja idem u MUP BiH, on je rekao da je to dogovor sa Alijom Delimustafićem i da se ukazala potreba za iskusnim oficirima. Pitao sam ga kome ću kao saradnik KOS-a u Sarajevu podnositi izvještaje, on je rekao da nema nikakvih problema i da će Alija Delimustafić sve riješiti, jer ću dobiti papire da sam napustio Armiju 15. 9. 1991. godine, a tad sam zapravo prešao u Savezni SUP.

Onda sam mu rekao da je u Sarajevu Fikret Muslimović koji sve zna o meni, te sam se sjetio da je i on na vezi sa Delimustafićem, jer sam svjedočio kod Julije kad ga je zvao na telefon. „On o meni sve zna, i njega će neko pozvati, sve će reći o meni.“ Ali, Vasiljević kaže: „Što se tiče Fikreta Muslimovića, ti se nemoj bojati.“

Bojao sam se i dalje

Bojao sam se da će mi otići glava u Sarajevu ako se sazna da prenosim informacije KOS-u, a sjetio sam se i da mi je Rasim Muharemović jednom prilikom rekao da bi Fikret trebao doći u MUP.

Opet je uslijedilo uvjeravanje od Vasiljevića da se ja samo javim Aliji Delimustafiću i da će biti sve uredu - izjavio je Rekić.

Istražni sudija Senad Kreho pitao je okrivljenog Seada Rekića da li je bio svjestan da na mjestu pomoćnika ministra može od KOS-a dobiti zadatak na razbijanju bh. milicije i slabljenju njene odbrambene moći, Rekić potvrđuje:

Prečišćavanje teksta

- Očekivao sam da se od mene to može tražiti, ali nisam se bojao, jer sam odlučio da po prelasku u MUP održavam kontakte sa KOS-om - potvrdio je Rekić.

Po povratku u Beograd, Rekić je pozvan na sastanak „ekspertne“ radne grupe koja je prethodna dva mjeseca operirala po BiH i prikupljala informacije o pripremama odbrane Bosne od agresije.

Na tom sastanku uručen im je „prekucani izvještaj o neposrednom uvidu u stanje bezbjednosti, opremljenost i efikasnost postupanja organa unutrašnjih poslova u BiH“, u kojem je Rekić hemijskom olovkom križao dijelove teksta jer su postojale primjedbe i na taj način je vršeno navodno prečišćavanje teksta koji bi na kraju kao zvanični izvještaj trebao otići u Savezni SUP i MUP BiH.

Prema instrukciji Aleksandra Vasiljevića, Sead Rekić se u Beogradu javio pukovniku Bakoviću u Upravi bezbjednosti kako bi dobio potrebnu dokumentaciju o prelasku u Sarajevo.

Fiktivno ga rušili iz JNA da organi RBiH ne posumnjaju

No, da bi sve ostalo van dometa bilo kakve sumnje, moralo se posegnuti za falsifikatima.

- Trebao sam prvo da dobijem rješenje o napuštanju JNA sa datumom prelaska u Savezni SUP, a Vasiljević mi je rekao da će mi sva potrebna dokumenta i uvjerenja za koje sam i tada znao da trebaju biti fiktivna, odnosno falisfikovana, biti izdata u Upravi bezbjednosti kod pukovnika Bakovića.

Baković me odvodi personalu i tamo naređuje da mi se izda fiktivno uvjerenje o prestanku aktivne vojne službe sa datumom 15. 9. 1991. godine. Kad je uvjerenje sačinjeno, odneseno je na potpis i uručeno mi je sa 21. 11. 1991. godine kao datumom izdavanja.

Na taj način u mom dosjeu je fiktivno predstavljeno da sam se skinuo iz Armije i da nisam više u JNA, kako organi unutrašnjih poslova u BiH ne bi ništa posumnjali i da se ne bi otkrila moja saradnja s KOS-om.