Nadaleko poznati majstori iz Mrkonjić-Grada i danas izrađuju kovane kose varcarke i kovane ograde, koje su kao jedinstvene poznate i van granica BiH. Uprkos modernizaciji mehaničkih kovačkih čekića, vještina i umijeća kaljenja, kose kovanice su nezamjenjive.
Rade to, tradicionalno, otac Ahmo, njegov sin Nermin i unuk Armin Zonić. To su vrijedni kovači koji žive u Mrkonjić-Gradu, a njihova kovačnica postoji još od 1569. godine.
Ahmo (80) je svoj zanat naslijedio od oca Ahmeta, pa ga je prenio na svoje potomke koji ovaj posao istinski vole.
Žele učiti
Kako je za “Dnevni avaz” kazao Ahmo, najstariji od njih, ovaj zanat uči se s koljena na koljeno, što je prenio i svome sinu.
- Nije bilo nikakvih poteškoća prilikom objašnjavanja. Mislim da niko u Bosni i Hercegovini kao moj unuk ne zna otkovati kosu, a da je njegovih godina. On je uspješno kod mene završio zanat i shvatio da se može živjeti od ovoga - rekao je Ahmo.
Dodao je da je ranijih godina bilo mladih koji su željeli da nauče ovaj zanat te napominje da je i dalje voljan da pomogne mnogima koji žele da ga nauče.
Inače, ovo je jedina kovačnica u kojoj se kuju kose, a njih trojica svoje proizvode izvoze po čitavoj Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.
- Ovaj zanat povezan je s poljoprivredom i proizvodnjom, a stara poslovica kaže: “Bogat seljak, bogata država.” Bila je inicijativa da se u školama uvede ovaj zanat, ali to je stalo. Zanat se ne uči, zanat se krade - kazao je Ahmo.
Proizvode kose
Ističe da izvoz, nažalost, predstavlja problem, jer nije reguliran, najčešće proizvode šalje po prijateljima. Mašine na kojima radi stare su po nekoliko godina.
Sin Nermin istakao je da se ovim zanatom bavi od malih nogu.
- Imam namjeru da se bavim proizvodnjom kosa, ali i da napravimo gvozdeni kovani krevet. To je trenutno u trendu. Bavimo se proizvodnjom i kovanih alatki - kazao nam je Nermin.
Istakao je da mu je ovaj posao u krvi te da ne zna čime bi se drugim mogao baviti u životu.
Kad nešto voliš, nije teško
Armin koji ima 29 godina ne krije ljubav prema ovom poslu.
- Kad nešto voliš, ništa nije teško. Posao kao posao, nije lagan, ne samo ovaj, nego nijedan. S pet godina sam počeo ovo raditi - kaže najmlađi kovač.
Dodao je da je posao zahtjevan, ali da je za njih svaka mušterija ista, te da svako mora dobiti isti kvalitet.
