Prošla je 81 godina od historijskog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu, usvajanja odluka kojima je obnovljena državnost BiH i trasiran put u zajedničku budućnost njenih naroda.
Istina, kratko je trajalo to razdoblje do 90-ih i rata u kojem su zgažene sve vrijednosti za koje se ginulo u svih sedam neprijateljskih ofanziva, ali čini se da je, koliko god se danas pokušavali tješiti, tih nepunih pola stoljeća predstavljalo posljednju epohu u novijoj historiji ove zemlje za koju se može kazati da je obilježena istinskim mirom, stabilnošću i značajnim ekonomskim i svakim drugim napretkom.
Kakva snaga i odlučnost su vodile te ljude da po ciči zimi, novembra 1943., preko planina, od sela do sela, sedmicama koračaju ka Mrkonjiću, gdje su usvojili dokumente čije poruke i danas odzvanjaju Bosnom?! Konstitutivnost naroda i slične postdejtonske konstrukcije nisu im bile poznate, ali delegati ZAVNOBiH-a još tada su znali da je BiH „...i srpska, i hrvatska, i muslimanska“, jer drugačije ne može biti.
Oduprli su se nastojanjima da ova zemlja ostane pokrajina u sastavu buduće Jugoslavije, pa su se zajedničkim naporima i Rodoljub, i Hamza, uz pomoć Tita, uspjeli izboriti za ravnopravan status sa Srbijom i Hrvatskom.
Kada bi se kojim slučajem mogli pojaviti među nama, nadnijeti nad kartu BiH i pogledati njene entitete, kantone i distrikt, vjerovatno se ne bismo dobro proveli. Kada bi mogli čuti da smo kroz revizije historije abolirali četnike, ustaše i ostale domaće izdajnike, pa im čak dali i imena ulica, odrekli bi nas se kao potomaka nedostojnih njihove žrtve.
Stid bi ih bilo, a i nas bi trebalo biti, što razdvojeni obilježavamo godišnjice Bitke na Sutjesci, što domovinu tražimo na Istoku ili Zapadu, partizane prebrojavamo po nacionalnoj pripadnosti i što značaj dana poput jučerašnjeg već danas zaboravimo. Napuštajući ideje ZAVNOBiH-a iznevjerili smo i buduće generacije, koje učimo da svoju sreću traže u tuđoj nesreći i snovima o podjeli zemlje u kojoj su odrasli. A pronaći je neće jer: „...ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska“, već država svih nas.
