Proizvodnja i izvoz električne energije nastavljaju da padaju, a u prvih deset mjeseci ove godine struju iz uvoza platili smo više od 200 miliona maraka. Podaci Agencije za statistiku BiH i Uprave za indirektno oporezivanje potvrđuju davno data upozorenja stručnjaka za energetiku da se neto izvoznik električne energije postepeno pretvara u ovisnika o struji iz uvoza, uprkos svim resursima s kojima raspolaže.

- Proces dekarbonizacije je neminovan, nove blokove u termoelektrama nemoguće je praviti u trenutnom okruženju, a postojeći su nam na izdisaju, često se kvare, remonti traju predugo, sve je manje dijelova i radne snage za popravke, kao i firmi koje to mogu brzo popraviti. Potreban je odlučniji i veći zamah u nove investicije, prije svega u distributivnu proizvodnju električne energije tamo gdje se ona troši, da se omogući građanima i privredi da postanu prosumeri. Bez novih kapaciteta, izgradnje i dekarbonizacije distributivne i prenosne mreže, ne može se očekivati da se nadoknadi količina električne energije koja je do sada većinom bila iz termoblokova. Ako se ne pristupi holističkom rješavanju ovih izazova, a recimo samo se gradi prenosna mreža, nova energija koja se proizvodi u BIH vrlo vjerovatno će biti izvezena, što nije dekarbonizacija potrošnje enegije u BiH. Distributivna proizvodnja je primarna, a opterećenja postojeće mreže su skoro dostigla svoju krajnju tačku. To je pokazao i blackout koji se nedavno desio i može se ponoviti – kaže za “Avaz” Nihad Harbaš, stručnjak za energetiku, član ekspertne radne grupe uključene u pripreme reformi kroz Plan rasta Evropske komisije.

Nedostatak ulaganja

Harbaš je jedan od eksperata koji već godinama upozoravaju na posljedice nedostatka ulaganja u nove proizvodne kapacitete i efikasnije korištenje energije, pa i cijeli elektroenergetski sektor, uključujući i prenosnu i distributivnu mrežu.

- Prvenstveno investicije u proizvodnju iz obnovljivih izvora, jer se jedino takvi kapaciteti u ovom momentu mogu graditi. Prošlo je vrijeme fosilnih goriva, kao što je ugalj, jer za to više nema ni saglasnosti, ni finansijera, s obzirom da je to neisplativo. Distributivna proizvodnja na mjestu potrošnje jako sporo ide, iako interesa ima. U zadnje 3-4 godine imamo oko 300 megavata instaliranih solarnih panela na krovovima industrijskih hala. Sve je to nedostajalo ili se sporo odvijalo, pa smo u situaciji da nemamo dovoljne količine električne energije za izvoz kakve smo do sada imali. Ponestaje i relativno jeftinog energenta za njenu proizvodnju – domaćeg uglja, pa se puno skuplji nabavlja na tržištu, imamo učestale kvarove u pojedinim blokovima u termoelektranama ... To su najveći razlozi zbog kojih smo manje energije proizveli – kaže stručnjak za energetiku

U isto vrijeme legislativni okvir ne podržava ni građane, ni javna preduzeća ili privatne investitore u realizaciji ovakvih projekata, pa Harbaš naglašava da vlade moraju brže donositi propise, te usvajati posebne zakone za kapitalne projekte i na taj način podržati svoja javna preduzeća koja su na tržištu, a tržište se brzo mijenja.

- Na zakon o Južnoj interkonekciji se puno čeka, što bi olakšalo izgradnju tog projekta, a svakako i ostali prijedlozi su da se usvoje posebni zakoni za neke vjetro ili solarne parkove, hidroelektrane i slično. Dakle, za svaki kapitalni projekat poseban zakon. Da ne dođemo u situaciju kao u slučaju odgađanja Samita lidera zapadnog Balkana. Sve je kulminiralo, a i dalje će ako nastavimo raditi ovim tempom, bez kapitalnih i pravih investicija u elektroenergetski sektor – ističe Harbaš.

Klimatske promjene

EU je ovu temu, uz klimatske promjene, stavila među tri glavna prioriteta, dodaje naš sagovornik, što pokazuje i spremnost da se kroz Plan rasta određena sredstva plasiraju u ovu oblast. I sam Plan rasta sadrži veliki broj reformi iz energetskog sektora.

- Jasan je prioritet EU, jasno je i nama šta trebamo raditi, jasno je šta smo potpisali i koje obaveze preuzeli. Nažalost, često se to svede na preuzimanje međunarodnih obaveza koje ostaju na papiru, pa tako i dekarbonizaciju i energetsku tranziciju svodimo na površnost, stvaramo lažnu sliku i imamo haotičnu dekarbonizaciju na terenu, gdje svako radi za sebe bez sistemskog pristupa. Energetika još uvijek nije stvarni prioritet donosiocima odluka – zaključuje Harbaš