Draško Stanivuković od nedjelje je i zvanično na čelu PDP-a. Bio je to i logičan potez nakon što je na izborima 2020. najprije uspio srušiti SNSD u Banjoj Luci nakon dvocecenijske vladavine, a onda svoj trijumf još jednom uvjerljivom potvrditi na nedavnim izborima.

Popularan među narodom

Prije nego što je zasjeo na čelo drugog najvećeg grada u Bosni i Hercegovini, Stanivuković se proslavio kao šoumen, snimajući vlastiti "reality sadržaj" na društvenim mrežama u kojem je ukazivao na nezakonistosti i propuste vlasti u RS. Pored toga bio je aktivan i na protestima, gombao se s policijom, kupio batine, spavao po ćelijama i skupljao kazne. No, sve to skupa učinilo ga je vrlo popularnim među narodnim masama, posebno mlađom populacijom te učinilo najprepoznatljivijom opozicionom facom. Naravno, ništa od navedenog ne bi bilo moguće da Stanivuković nije imao ono što je neophodno za ovakvo robusno i skupo dugogodišnje brendiranje – finansijsku zaleđinu, tačnije oca Dragana, jednog od nbogatijih ljudi u RS koji nije štedio na sinu i njegovoj političkoj karijeri.

Po zasjedanju u gradonačelničku stolicu Stanivuković je, kako to po tradiciji biva u RS biva, sve više počeo pokazivati ono drugo, nacionalno ili, ako hoćete, nacionalističko lice. Slikanje ispred četničkih zastava, plivanje „za krst časni“, ćirilični parkovi, litijašenje po Crnoj Gori i slični „performansi“ postali su sastavni dio populističko-političkog folklora Draška Stanivukovića.

Istovremeno, nestalo je oštrih riječi i gnjeva prema Miloradu Dodiku, a predsjednik RS i gradonačelnik Banje Luke postali preko noći poželjni partneri. Zbog ovakvih politika mnogi su zamjerali Stanivukoviću, uključujući i pojedine članove samog PDP-a poput Milka Grmuše i Igora Crnatka.

Potvrda dominacije

Ipak, na posljednjim izborima Stanivuković je potvrdio liderstvo. U Banjoj Luci je otpuhao nimalo naivne konkurente u likovima Jelene Trivić i Nikole Šobota.

Vladavina najvećim gradom u RS predstavlja sjajnu bazu za dalji politički razvoj i pravljenje snažne organizacije.

Bivši predsjednik PDP-a Branislav Borenović, ljetos mi se na jednom političkom seminaru na moje opaske da je Stanivuković postao „Dodikov čovjek“, kleo kako je „Draško veći PDP-ovac od mene“, a njegovu saradnju s vlastima u RS objašnjavao je političkom mudrošću i pragmatizmom kako bi za Banju Luku obezbijedio neophodne projekte. 

„Veliki intelektualci“ i alternativci sad mrze Draška, ali bake, policajci, prodavačice, obični ljudi, koji su većina, su oduševljeni njim. "On jedini od nas može Dodiku da parira“ – objašnjavao mi je Borenović tada.

Stanivuković nije završio fakultet, generalno nije pretjerano učen, sujetan je, egoističan i vječiti populist. No, uz sve navedeno on je trenutno jedina osoba u RS koja može izazvati veće uzbuđenje kod narodnih masa i opoziciju u RS konačno okupiti u malo ozbiljniju organizaciju. S njim konačno dobivaju ono što im je godinama falilo – vođu.

Kraj "ljubavi"

I dobri odnosi Dodika i Stanivukovića prema svemu sudeći su došli svom kraju, pa je na zakon o drugačijoj raspodjeli javnih prihoda kojim se Banjoj Luci oduzima nekoliko miliona KM godišnje Stanivuković uzvratio povratkom u šoumenske dane – reagirao je nesvakidašnje - isključivanjem struje i pretvaranjem prostora oko Vlade RS u pješačku zonu – šokirajući i vlasti u RS i cijeli region.