Na policama domaćih trgovina, kao i na pijacama, sve je više proizvoda, uglavnom voća i povrća, koji se prodaju kao ekološki uzgojena hrana. Prodaja proizvoda pod oznakom „eko“ ili kao organski već godinama je raširena i putem društvenih mreža.
Međutim, ekološki proizvod mora sadržavati 95 posto ekoloških sastojaka i, zapravo, proizvođač se mora pridržavati svih principa i zahtjeva koje postavljaju kontrolori, a certifikate izdaju ovlaštene kuće u skladu s međunarodnim standardima. Da kupci nerijetko nasjedaju, a inspekcija gotovo nikako ne kontrolira i one ekoproizvode koji imaju deklaracije i certifikate potvrđuje nam prof. dr. Ahmed Džubur s Agromediteranskog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru.
Ogromna količina
Kako kaže, zaštita potrošača hrane, proizvodnje i prodaje ekološki uzgojene ili organske hrane, u BiH je na najnižoj mogućoj razini.
- Mnogo toga se prodaje pod određenim oznakama, a, naprimjer, ogromna količina meda je patvorena i ne odgovara uopšte stanju na deklaraciji. Nadalje, po supermarketima, tržnicama, pijacama, običnim prodavnicima imate sirovo voće i povrće i prerađevine koje se prodaju pod ekološko, a koje bi, kada bi se uradile ogromne analize, pokazalo i da je kancerogeno, odnosno pogubno za zdravlje ljudi. Nažalost, BiH, oba entiteta, nemaju mehanizme efikasne kontrole i sankcije nad onima koji proizvode takvu hranu - kaže Džubur za „Dnevni avaz“.
Ukazuje na to kako neki proizvod, da bi bio ekološki i organski i tome slično, mora imati oznaku i certifikat, a čak se, navodi, i to patvori, što nije rijetkost ni u Evropskoj uniji, gdje je Evropska komisija dokazala da je 53 posto proizvoda s oznakom „eko“, zapravo, lažno.
Uzgoj hrane na prirodan i ekološki način je izuzetno zahtjevan i skup, kako nam kaže Marijan Brajković, predsjednik Poljoprivredne zadruge „Matica“ u Višićima kod Čapljine. Njihovi poljoprivredni proizvođači, kako nam priča Brajković, u svojoj proizvodnji su se bazirali na tzv. IPM pristup, što znači da maksimalno koriste biološka sredstva.
Skupa proizvodnja
I takav način proizvodnje, kao i zaštite tamo gdje je to moguće, visoko je iznad konvencionalne proizvodnje.
- Ipak, to se i dalje ne može nazvati organskom proizvodnjom, ako se poštuju sva pravila, premda je kvalitet tih proizvoda dosta iznad onih koji se zovu organskim ili eko. To je kod nas na niskim granama. S jedne strane je to izuzetno skupa proizvodnja i samim tim i finalni proizvod bi trebao imati daleko višu cijenu, a jasno je kakva je platežna moć naših građana, tako da je teško nama ulaziti u te priče – objašnjava Brajković za „Avaz“.
Lažne oznake
I on navodi kako se na našem tržištu prodaju proizvodi pod markicom „eko“ koji nemaju ni žig ni deklaraciju.
- Naprimjer, naša proizvodnja rajčice se radi na podlozi od divlje rajčice koja je izuzetno otporna na sve bolesti i ne tretira se doslovno ničim. Nametnike određene rješavamo 100 posto biološkim pristupom i možemo garantirati da će proći sva testiranja, ali je, dakle, ne prodajemo pod organsko. Dok, s druge strane, imate rajčicu koju građani kupuju kao ekološki uzgojenu, a koja, ustvari, ima lažnu oznaku - govori nam Brajković.
