Gazi Husrev-begova džamija je centralna džamija Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini. Sagrađena je 1530. godine i jedan je od najznačajnijih objekata iz vakufa Gazi Husrev-bega, vladara Bosanskog sandžaka. Zbog svoje impozantne veličine i posebne privlačnosti, nalazi se među najsakralnijim objektima islamske arhitekture na Balkanu.

Način upravljanja

U intervjuu za „Dnevni avaz“ mr. Dženan Kaljanac, sekretar Gazi Husrev-begovog vakufa, govorio je o historiji i nastanku ovog vakufa, kao i o njegovom značaju u današnje vrijeme.

Gazi Husrev-begov vakuf djeluje prema zapisima iz vakufname. Šta sadrži vakufnama Gazi Husrev-bega?

- Prva vakufnama Gazi Husrev-bega, pravni dokument kojim je 1531. godine osnovan njegov vakuf u Sarajevu, predstavlja jedan od najvažnijih dokumenata osmanske vakufske prakse. Ovim aktom, Gazi Husrev-beg je definisao svrhu, strukturu i način upravljanja vakufom, osiguravajući njegov dugotrajan utjecaj na društveni, vjerski i obrazovni život zajednice.

Vakuf Gazi Husrev-bega od svog osnivanja 1531. godine djelovao je kao samostalna institucija. Tokom osmanskog perioda završni račun vakufa pregledavan je svake tri godine, dok su u kasnijim periodima - za vrijeme Austro-Ugarske, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije i SFRJ – ti pregledi vršeni na godišnjem nivou. Od 1978. godine, Gazi Husrev-begov vakuf djeluje u sastavu Islamske zajednice, nastavljajući svoju višestoljetnu misiju.

Kojom imovinom danas raspolaže Gazi Husrev-begov vakuf?

- Gazi Husrev-begov vakuf danas, u saradnji s Općinom Stari Grad, upravlja imovinom koja mu je ranije bila nacionalizirana, a čiji prihodi omogućavaju pokrivanje troškova propisanih vakufnamom. U narodu postoji predaja da nad Gazijinim hajratima lebdi hajr-dova, što nosi duboku simboliku. Uprkos teškim finansijskim izazovima kroz historiju, vakuf je uspio održati kontinuitet svojih osnovnih djelatnosti, uključujući redovne aktivnosti u Gazi Husrev-begovoj džamiji, svakodnevnu hatmu i tevhid za Gaziju, kao i druge obrede predviđene vakufnamom.

Harmonija prostora

Stotinama godina prakticiraju se običaji koji proističu iz vakufname Gazi Husrev-bega. Koji su to običaji i kako su se uspjeli održati do danas?

- Običaji koji potječu iz vakufname Gazi Husrev-bega opstali su stoljećima, uprkos brojnim historijskim izazovima, uključujući i period agresije na Bosnu i Hercegovinu. Među najvažnijima su svakodnevna hatma i tevhid, koji se i danas uče u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Vakufnamom je određeno da 30 osoba svakodnevno, nakon podne-namaza, prouči po jedan džuz Kur'ana, a zatim se u zajednici u džamiji prouči hatma, čiji se sevap namjenjuje Muhammedu, a.s., njegovim ashabima, Gazi Husrev-begu i svim muslimanima i muslimankama. Također, vakif je propisao da petorica musebbiha poslije podne-namaza uče tespih u džamiji, dok je obavezno učenje mevluda u mjesecu rebiu-l-evvelu još jedna dugovječna praksa.

Koje su posebnosti i programi u Gazi Husrev-begovoj džamiji tokom ramazana?

- Tokom ramazana Gazi Husrev-begova džamija postaje središte vjerskog života u Sarajevu, a njeni programi odišu duhovnom snagom i tradicijom. Jedna od glavnih posebnosti je mukabela, koja se u ovoj džamiji uči u terminima - sabahskom i ikindijskom. Sabahska mukabela počinje 15 minuta nakon imsaka, dok ikindijska počinje sat prije ikindija-namaza. Dvadeset hafiza, među kojima su istaknuti muderisi i vrhunski učači Kur'ana, svakodnevno uče mukabelu, dajući ovoj praksi poseban značaj. Dolazak na mukabelu u Begovu džamiju nije samo običaj, već svojevrsno duhovno iskustvo. Vjernici dolaze, ne samo iz Sarajeva već i iz drugih bh. gradova, kako bi osjetili neponovljivu atmosferu - spoj prožimajuće tišine, harmonije prostora i melodičnosti Kur'anskih ajeta, koji u ramazanu posebno dotiču srca i umove. Ramazanski vazovi, predavanja od posebnog duhovnog značaja, još su jedna istaknuta praksa u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Tradicionalno, u Begovoj džamiji za ovu časnu službu angažuju se istaknuti vjerski učenjaci (alimi). U skorijoj prošlosti, među najpoznatijim vaizima u Begovoj džamiji bili su hafiz Sulejman ef. Šarac, hadži Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, hafiz Hamdi ef. Berberović, hadži Mehmed ef. Handžić, hafiz Ismet ef. Spahić i mnogi drugi. Svaku drugu večer, prije teravih-namaza, vaizi s ćursa Begove džamije drže vazi-nasihate, podstičući vjernike na promišljanje i duhovni napredak.

Poseban značaj imaju i ramazanske hutbe. Prvu hutbu u ramazanu tradicionalno drži reisu-l-ulema, dok posljednju hutbu kazuje prvi imam Gazi Husrev-begove džamije. Osim toga, svake srijede prije podne-namaza održavaju se ramazanska predavanja s ćursa Begove džamije, na kojima se govori o temama povezanim s vjerom, moralom i društvenom odgovornosti. U posljednjoj trećini ramazana, u skladu s islamskom tradicijom, dvojica uglednih vjernika borave u itikafu, provodeći dane i noći u potpunoj posvećenosti ibadetu i duhovnom uzdizanju.

Sve ove aktivnosti svjedoče o tome da je Gazi Husrev-begova džamija i danas, kao i stoljećima unazad, živo srce vjerskog i duhovnog života u Sarajevu, čuvajući bogatu islamsku tradiciju i prenoseći je budućim generacijama.

Poruka priče

Koliko Bošnjacima znači Gazi Husrev-begova džamija?

- Gazi Husrev-begov vakuf nije samo simbol islamske duhovnosti, već i institucija koja je oblikovala urbani, intelektualni i nacionalni karakter Sarajeva i Bosne i Hercegovine. U središtu ovog vakufa nalazi se Gazi Husrev-begova džamija, koja predstavlja duhovno i kulturno sidrište bošnjačkog identiteta. Kroz vjekove, bila je ne samo mjesto molitve, već i centar obrazovanja, ekonomskog razvoja i društvenog života Bošnjaka.

Bez obzira na političke i društvene promjene – od osmanskog i austrougarskog perioda do vremena SFR Jugoslavije i savremene Bosne i Hercegovine – Gazi Husrev-begova džamija ostala je konstanta u životu Bošnjaka. Njen značaj nadilazi vjerske okvire, jer je postala simbol trajnosti, opstojnosti i duhovne snage jednog naroda.

O tome koliko je Gazi Husrev-beg bio svjestan važnosti dobrih djela, svjedoči i prelijepa narodna legenda. Prema predaji, neko ga je usnio u Džennetu i pomislio da je tu dospio zahvaljujući veličanstvenim građevinama i vakufima koje je ostavio. No, Gazi Husrev-beg je to negirao i objasnio da Džennet nije stekao gradnjom hajrata, već jednim naizgled skromnim, ali plemenitim djelom. Jednog dana sreo je uplakanog dječaka-šegrta koji se bojao vratiti majstoru jer mu je slučajno razbio bardak. Gazi Husrev-beg mu je odmah nabavio novi, spasivši ga od majstorove ljutnje i kazne.

Poruka ove priče je jasna: nije potrebno imati bogatstvo Gazi Husrev-bega da bi se činila dobra djela. I najmanja žrtva, poput jedne obične posude, može nekoga učiniti velikim – baš poput Gazi Husrev-bega.

Glavni elementi vakufname

- Glavni elementi vakufname su:

1. Osnivanje vakufa – Gazi Husrev-beg je uvakufio značajnu imovinu, osiguravši da vakuf djeluje u korist zajednice i da se njegova sredstva koriste za opće dobro.

2. Vjerski objekti – u sklopu vakufa izgrađena je Gazi Husrev-begova džamija, koja je postala središte vjerskog života u Sarajevu, te Hanikah – mjesto za duhovnu okrepu i obrazovanje u oblasti tesavufa.

3. Socijalni i javni objekti – vakuf je obuhvatao i javni vodovod s česmom, koji je značajno doprinio vodosnabdijevanju grada, te Imaret (narodnu kuhinju) koja je osiguravala besplatne obroke za siromašne.

4. Upravljanje vakufom – vakufnama precizno definiše način upravljanja imovinom, raspodjelu prihoda i obaveze mutevelije (upravitelja vakufa), koji je zadužen za očuvanje i poštovanje odredbi dokumenta. Finansiranje vakufa osiguravano je prihodima od zakupnina dućana, hanova i šuma, čime su pokrivani troškovi vjerskih i obrazovnih institucija te Imareta – pojasnio je Kaljanac.

Čuvar tradicije

- Svakog petka četiri devrihana uče Kur'an, dok se u sklopu Gazi Husrev-begovog imareta svakodnevno dijele somuni, nastavljajući tradiciju brige za siromašne i potrebne. Gazi Husrev-begov vakuf nije samo čuvar tradicije, već i živi dokaz njene prilagodljivosti kroz vrijeme. Tradicija nije statičan skup običaja, već dinamičan proces koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, prilagođavajući se novim okolnostima, a pritom ostajući vjerna svojoj izvornoj svrsi – služenju zajednici – istakao je Kaljanac.