Kempinski - ime najstarijeg evropskog tržišta luksuznih hotela zvuči kao dekadentni festivali i velika željeznička stanica, kao šampanjac i lijepo ponašanje. Hoteli poput čuvenog Adlona u Berlinu među najboljima su na svijetu i maze svoje slavne goste diskretnom tradicijom i osjećajem za dobro - samo "Adlon oblige".
Ali posljednjih mjeseci, skandali i borbe za moć uzdrmali su tradicionalnu kompaniju i zauvijek oštetili reputaciju brenda. Da biste razumjeli pozadinu, morate pogledati iza kulisa luksuzne grupe. Prije nekoliko godina, kada je vladajuća porodica emirata Bahrein od tajlandske kraljevske porodice stekla većinski udio u Kempiskom, za kompaniju je počelo turbulentno vrijeme. Transakcija, koju je inicirao bivši ministar finansija male zaljevske države Abdullah Saif, navodno je postigla značajnu kupovnu cijenu za Tajlanđane. Čak i tada su se digli glasovi da su Bahreinci "previše platili za dionice", ali budući da Abdullah Saif sada predsjedava upravnim odborom Kempinskog, kritički glasovi su brzo utihnuli. Glasine da je Saif dobio visoku proviziju za posredovanje u poslu brzo su demantirane.
Kako bi demonstrirao koliko vrijednu investiciju predstavlja hotelski lanac, imenovan je "izvršni direktor" koji, po nalogu predsednika nadzornog odbora Saifa, brzo prodaje "srebrninu hotelske grupe" kako bi bolesni rezultati grupe izgledali bolje. To uključuje, između ostalog, udio u imovini moskovskog hotela kompanije. Daljnje kreativne računovodstvene intervencije povećavaju rezultat i Upravni odbor - koji pokriva šef nadzornog odbora Saif - to odobrava, što dovodi do visokih bonusa za članove. Zamjenik predsjednika u to vrijeme bio je izvjesni Bernold Olaf Schröder, koji je i formalno legitimirao posao.
Budući da su rezultati uprkos svemu ostali ispod obećanja, većinski vlasnik, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Princ Khalifa bin Salman al Khalifa, je primijetio i inicirao smjenu generalnog direktora i glavnog finansijskog direktora. Kao novi izvršni direktor, Kempinski je zaposlio Martina R. Smuru, iskusnog reorganizatora kompanije koji je, u ime vlasnika, odmah započeo reformu korporativne strukture. Kako dokumentiraju interni izvori, između ostalog, čekala su se nova imenovanja u Nadzorni odbor i razrješenje zamjenika predsjednika Schroedera.
U kasnu jesen 2020. glavni dioničar umire i u kompaniji se razvija vakuum snage. Okolnosti su do danas ostale nejasne, iako se zna da će Smura napustiti kompaniju nakon manje od dvije godine i da će se stare sile bezobzirnim šemama vratiti na vrh kompanije.
To se radi bez obzira na trenutnu situaciju kompanije, koja prolazi kroz najveću krizu u historiji zbog pandemije, koja grupu dovodi na rub nelikvidnosti i izaziva gubitak hiljada radnih mjesta širom svijeta.
Schröder upravlja hotelskom grupom "stilskim sredstvima diktatora", kako situaciju opisuje dugogodišnji menadžer Kempinskog. Čak i najmanji nagovještaj kritike dovodi do trenutnih prekida ugovora o radu, dok su vjerni sljedbenici zaštićeni čak i ako izazovu skandale. To je posebno bilo vidljivo na primjeru generalnog direktora Kempinski Istanbul, koji je ostao na funkciji uprkos otvorenom antisemitizmu i nekoliko slučajeva seksualnog uznemiravanja. Međutim, nekoliko uzbunjivača iz menadžment tima hotela moralo je da napusti kompaniju, a u najmanje jednom slučaju čak su bili pod pritiskom na novoj poziciji.
Zamjerke su bile toliko očigledne da ni 9 mjeseci nakon preuzimanja funkcije "ad interim", Bernold Schröder još nije potvrđen od strane nadzornog odbora za novog generalnog direktora. Tek kada su Schroeder i Saif izvršili ogroman pritisak na odbor, zbog nedostatka drugih opcija, oni popuštaju i imenuju Schroedera za 5. izvršnog direktora hotelske grupe za manje od 7 godina. Podsjetimo: Reto Wittwer, kojeg mnogi još uvijek zovu "gospodin Kempinski", bio je na toj poziciji skoro 20 godina i razvio tada malu njemačku hotelsku grupu u globalnog igrača.
Kako bi osigurao dobru medijsku sliku nakon svih skandala, Bernold Schroeder je koristio dvostrani pristup. Oni koji su – kao i autor ovog članka – vršili kritičko istraživanje o Kempinski i Abdullahu Saifu bili su napadnuti i prijećeno im je masovnim sredstvima. Schroeder zapošljava jednog od najskupljih medijskih advokata u Njemačkoj i, čim se izvještaj ne uklapa u propagandnu liniju kompanije, tuži ne samo novine, već i izdavača i novinara lično, i u nekoliko zemalja u isto vrijeme. Budući da su procedure složene i skupe, ne čudi što se više rijetko ko usuđuje izvještavati o Kempinskom.
Pored toga, kompanija radi sa velikim troškovima svojom vlastitom verzijom PR stvarnosti, što je nedavno pokazalo kada je saopštenje za javnost objavilo da je Kempinski "najpopularnije mjesto za rad u ugostiteljskoj industriji". Ovo je cinično jer postoje brojni dokazi koji pokazuju da nikada ranije nije više zaposlenih otpušteno i tužilo Kempinski zbog nepoštivanja važećih zakona o radu. To uključuje brojne samohrane majke i zaposlenike kojima je nedavno priznato 10 ili više godina vjernosti Kempinski.
Ono što dodatno zabrinjava jeste otvoreni napad na slobodu štampe. Pošto se znalo koliko Bernold Šreder agresivno deluje protiv kritičara, i ja sam u početku pisao pod pseudonimom. Ovo je zapravo standardna novinarska procedura. Međutim, budući da se ovo korist da se dovede u pitanje integritet mog istraživanja i da lično okleveta sebe i druge kolege, odlučio sam odustati od zaštitne anonimnosti i otvoreno podržati svoje izvještaje. Međunarodni istraživački tim radi sa mnom na takozvanom "Kempinski Leaks". Imamo brojne dokumente koji svjedoče o ovim događajima. Također smo mogli razgovarati sa preko 30 sadašnjih i bivših zaposlenika hotelske grupe. Kao što nalaže dobra novinarska praksa, objavljivali smo samo izvještaje koji su provjereni od više nezavisnih izvora i činjenično potkrijepljeni. Nadam se da će korak koji sam poduzeo pomoći da se utvrdi istinitost i integritet mog istraživanja. Moje kolege i ja smo nekoliko puta pokušali da dobijemo izjavu od Kempinskog i uključenih ljudi. Ovo ne samo da je odbijeno, nego je ko god se pojavio bio oklevetan i pod velikim pritiskom. U ime cijelog tima koji radi na Kempinski Leaksu: Ja sam Mike Peterson i ovi izvještaji su istiniti.
