Od početka pandemije koronavirusa kupovna moć stanovnika BiH na udaru je enormnih poskupljenja. Svaka promjena na tržištu, od cijena goriva i sirovina do plaća zaposlenih, koristi se kao povod za rast cijena, a građane koji su se već odrekli svega bez čega mogu, najviše brinu poskupljenja hrane. Sudeći prema procjenama Centralne banke BiH, prema kojima će inflacija u BiH u 2025. godini iznositi 3,6, a u 2026. godini 3,5 posto, borbi za preživljavanje ne nazire se kraj.   

Prihvatljiva inflacija je ona od dva posto, podsjeća profesor Ekonomskog fakulteta UNSA Kemal Kozarić, a BiH sa sistemom valutnog odbora, gdje je kurs domaće valute zakonom vezan za euro, ima problem uvozne inflacije.

Ograničene cijene

- Imamo spoljnotrgovinski deficit blizu sedam milijardi. Samo hrane uvozimo za gotovo 1,5 milijardi, a hrana posebno utječe na inflatorna kretanja. Dajemo 500 miliona za meso, 200 miliona za vodu, 150 miliona za lijekove… Vlada ograničava cijene određenih proizvoda, ali to je mjera koja nije popularna i teško je držati kontrolu s takvim instrumentima. Rješenje je da se okrenemo domaćoj proizvodnji, posebno kad je u pitanju poljoprivredna proizvodnja, jer država koja ne može da obezbijedi hranu za svoje građane je uvijek potencijalno u problemu – dodaje profesor Kozarić.

Uz podršku povećanju minimalne plaće na 1.000 KM, Kozarić spornim smatra što će teret dodatnih troškova na kraju platiti građani.

- Moralo je doći do pregovora da se teret tih dodatnih poreza i doprinosa na neki način podijeli između njih. Naravno da će neki poslodavci sad poskupiti svoje proizvode i usluge, i to se već dešava. Mi onda ulazimo u tu inflatornu spiralu, gdje, da bismo nadoknadili jedan, pravimo drugi trošak, a na kraju cijenu plaćaju građani. Mora se ići u fiskalnu reformu, jer su nam doprinosi među najvećim, a porez na dobit najmanji u Evropi. Porez se mora smanjiti na hranu, knjige i lijekove, a uvesti progresivnu stopu za luksuzne robe. Dividenda i prihod od kamata nisu oporezovani. Primjera radi, u Austriji je 49 posto porez na dobit, a kod nas 10 posto. Gotovo 300 firmi iz Austrije je ovdje osnovano samo zbog poreza na dobit – ističe Kozarić.

Domaća ekonomija

- Nije problem inflacija, već činjenica da se nismo vratili na normalne cijene nakon poskupljenja koja smo imali tokom korone i nakon početka rata u Ukrajini. Tada su cijene užasno skočile, prema mom mišljenju potpuno neopravdano, i ostale su takve. Inflacija od 3,6 posto je normalna, ali kada već imate punu čašu, naravno da je svaka kap previše – kaže Edin Pašić, predsjednik Udruženja potrošača KS.

Upozorava da bi pohlepa mogla uništiti domaću ekonomiju, jer će stalnim, neopravdanim i enormnim poskupljenjima domaći poduzetnici uništiti vlastite poslove.

- Zaradit će ove godine, ali sljedeće će doći stranci i preuzeti tržište. Ne može kroasan u pekari biti 2,5 KM, jer je u Parizu 1 euro. Pecivo s jabukom i orasima iz Poljske košta 1,5 KM, pa mi objasnite kako iz zemlje u EU, s većim standardom od našeg, pecivo pređe 1.000 kilometara i bude jeftinije od domaćeg, pa još zaradi i domaći tržni centar koji ga uveze. Zato nam sad dolazi meksička pekarska grupacija, koja će u zemlji gdje je kroasan 2,5 KM rasturiti tržište. A onda ćemo kukati – kupujmo domaće – naglašava Pašić.

"Ljudi, jedite ananas”

Pašić se pita kako je moguće da su ćevapi prije dvije godine bili sedam, a danas su 12 KM, jer inflacija nije iznosila 80 posto. Podsjeća da se kao izgovor za poskupljenja koristi sve, ali da ih gledamo i kada za njih nema osnova.

- Je li realno da kilogram trešanja bude 12 KM?! Na Hvaru, u najskupljem gradu u Hrvatskoj, trešnje su šest maraka. Iz Grčke došle. To nema veze s ekonomijom, nego s pohlepom. Ananas došao iz Kostarike, prešao dva okeana i košta 3,5 KM. Pa ljudi, jedite ananas – pojašnjava Pašić.

Najave novih poskupljenja zbog rasta minimalne plaće smatra istim oblikom bezobrazluka, jer vrlo je mali broj radnika koji su radili za 1.000 KM.