Među slučajevima koji su uznemirili Bosnu i Hercegovinu svakako su ubistva Dženana Memića, Davida Dragičevića, Smaje Ćesira i Denisa Mrnjavca, samoubistvo dječaka Mahira Rakovca, te pogibija studentica Selme Agić i Edite Malkoč. Tu je i nedavni slučaj mladog košarkaša Azura Terzića kojem su siledžije polomile kičmu.

Njihove sudbine jasno ilustriraju kako je samo jedan trenutak dovoljan da se nasilje pretvori u tragediju od koje se nikada ne oporave brojne porodice, ali i društvo u cjelini.

Očevi poput Davora Dragičevića i Muriza Memića, kao i drugi roditelji, borci su s „prve linije“, jer se zajedno bore za sigurniju, pravedniju, manje korumpiranu, mirniju i bolju BiH, jer, ako se ništa ne promijeni, sutra može svačije dijete doživjeti istu sudbinu.

Građani su masovno izlazili na proteste jer su ih na to navele institucije koje svoj posao ne obavljaju onako kako bi trebale. Građani traže pravdu i sigurnost koja se ovim slučajevima izgubila.

Dženan Memić

Već šest i po godina porodica ubijenog Dženana Memića (21) bori se za istinu i pravdu. Mladić Dženan Memić je 8. februara 2016. godine zadobio teške povrede u Velikoj aleji na Ilidži kod Sarajeva. Preminuo je u bolnici sedam dana kasnije, 15. februara. Do danas okolnosti Dženanove smrti nisu razjašnjene, a ubice su još na slobodi. Jedini svjedok je njegova bivša djevojka Alisa Ramić (djevojački Mutap), koja tvrdi da se mnogih stvari ne sjeća.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo je slučaj najprije kvalificiralo kao ubistvo, potom kao saobraćajnu nesreću. Dva puta Kantonalni sud u Sarajevu, a potom i Vrhovni sud FBiH, utvrdili su da nema dokaza da je u pitanju saobraćajna nesreća.

Slučaj je završio na Sudu Bosne i Hercegovine koji je nedavno oslobodio grupu optuženih koja se teretila za prikrivanje dokaza o načinu na koji je Dženan Memić zadobio teške povrede. Riječ je o Alisi Ramić (djevojački Mutap), koja je jedini svjedok događaja i koja se poziva na amneziju, njenom ocu Zijadu Mutapu, policajcima Hasanu Dupovcu i Josipu Bariću, te Muameru Ožegoviću, recepcionaru hotela „Crystal“, koji se nalazi u blizini mjesta Dženanovog stradanja i na kojem postoje nadzorne kamere, ali su snimci iz kobne noći izbrisani.

Građani i porodica bili su ogorčeni zbog ove presude, a otac ubijenog mladića Muriz Memić sada je suočen i s krivičnim prijavama koje su optuženi podnijeli protiv njega. Bez obzira na sve to, Muriz Memić i njegova kćerka Arijana poručili su da će pravda na kraju pobijediti i da oni neće odustati u svojoj borbi. Tužilaštvo BiH ovog puta otvorilo je istragu za ubistvo Dženana Memića.

Na ovom slučaju palo je, čini se, kompletno pravosuđe, kazao je advokat Ifet Feraget, koji, uz Memiće, svih ovih godina vodi pravnu bitku.

David Dragičević

Davor Dragičević, otac ubijenog Davida, bori se četiri godine protiv policijskog i pravosudnog sistema u Banjoj Luci. David Dragičević (21) iz Banje Luke nestao je u noći 18. marta 2018., a tijelo je pronađeno u rijeci Vrbas 24. marta. Nakon prvog nalaza o utapanju kasnijom obdukcijom utvrđeno je da je ubijen. Ubice Davida Dragičevića još su na slobodi, dok njegov otac Davor vodi pravnu borbu protiv sistema.

Davor je doživio hapšenja i progon zbog borbe s krutim sistemom i bezosjećajnim pojedincima, ali od istine i pravde ne želi i ne može odustati.

Davor je suočen i s prijavom za klevetu koju je protiv njega podnio predsjednik RS Milorad Dodik. Slučaj ubistva Davida Dragičevića preuzelo je Tužilaštvo BiH. Zbog prijetnji i pritisaka Davor je jedno vrijeme morao izbjeći u Austriju, gdje je na kraju premjestio tijelo sina Davida. Ubice su njegovu smrt pokušale predstaviti kao samoubistvo. Brojni građani su uz porodicu Dragičević, koja je organizirala nekoliko protesta, zbog čega ih policija i danas proganja.

Azur Terzić

Azur Terzić iz Cazina, mladi košarkaš KK Igman Burch, pronađen je iza diskoteke „Advantage“ slomljene kičme 2. oktobra ove godine, nekoliko metara ispod stražnjih vrata diskoteke. Njegova porodica ističe kako sumnjaju da se radi o pokušaju ubistva. Navode da nisu dobili niti jedan snimak s tržnog centra jer im je rečeno da kamere nisu radile.

Organizirana su dva protesta u Cazinu na kojima su građani zahtijevali od svih relevantnih istražnih i pravosudnih organa da se poduzmu sve raspoložive, zakonom propisane mjere, da bi se u što kraćem roku otkrili počinioci i okolnosti. Brojni građani Cazina dali su podršku porodici.

Azur je nakon teških operacija u Sarajevu otpušten iz KCUS-a, ali posljedice će, najvjerovatnije, ostati trajne. Istragu na zahtjev porodice preuzela je Federalna uprava policije, jer porodica sumnja da moćnici u političkim i policijskim strukturama kriju odgovorne za napad na Azura. Azur Terzić, uzoran mladić iz Cazina, košarkaš, kobne večeri izašao je da se zabavi, ali su mu siledžije promijenile život.

Denis Mrnjavac

U februaru naredne godine navršit će se 15 godina od ubistva Denisa Mrnjavca, sarajevskog srednjoškolca, 16-godišnjaka čiji su život na brutalan način u tramvaju kod Tehničke škole ugasili njegovi vršnjaci Nermin Sikirić, Ademir Lelović i Berin Talić. Prošle su godine od smrti Denisa, a čini se da nismo mnogo naučili kada je vršnjačko nasilje u pitanju. Navodno im je zasmetao samo jedan pogled Denisa, tog nježnog dječaka koji je pohađao drugi razred gimnazije Katoličkog školskog centra.

Nermin Sikirić, koji je, nakon što su Denisa Berin Talić i Ademir Lelović brutalno pretukli, Mrnjavca usmrtio nožem u prepunom tramvaju, dobio je najvišu kaznu - deset godina zatvora! Sikirić je izašao iz zatvora, a Denisa više nema.

Denis je postao simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja. Građani su nekoliko puta izlazili na ulice, tražili promjene zakona, veću sigurnost, slobodu. Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, prošlog mjeseca donijelo je odluku o uspostavljanju nagrade "Denis Mrnjavac" za promociju tolerancije i nenasilja.

Selma Agić i Edita Malkoč

Rijetko je koji slučaj zgrozio javnost u BiH kao što je bila smrt dvije studentice psihologije Filozofskog fakulteta u Sarajevu Selme Agić (21) iz Bugojna i Edite Malkoč (20) iz Bosanske Krupe. Njih je 10. oktobra 2016. godine Sanjin Sefić automobilom pokosio na pješačkom prijelazu vozeći divljački više od 100 kilometara na sat. Sefić je, također, bio „osoba dobro poznata sarajevskoj policiji“, s nakupljenih 18 krivičnih i 47 prekršajnih djela. Sefić je, međutim, prolazio bez kazne, sve dok dvije mlade osobe nije koštao života.

Ni 17 i po godina zatvora Sefiću, ni pooštravanje kazni, ni pokrivanje grada kamerama, nisu bili dovoljni da se svemu stane ukraj. Jurcanja bijesnim automobilima u Sarajevu i noćne utrke stvari su kojima na ulicama grada i dalje svakodnevno svjedočimo.

U dvorištu Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji su njih dvije pohađale, podignuta je spomen-ploča, kao sjećanje i svakodnevno podsjećanje na ova dva tragično ugašena mlada života.

Mahir Rakovac

Rijetko ko na spomen imena dječaka Mahira Rakovca iz Sarajeva ne može, a da se s tugom ne sjeti ne samo tog kobnog dana već i porodične tragedije koja se kasnije desila. Mahir je skočio s osmog sprata zgrade u kojoj je stanovao u naselju Dobrinja. Javnost su uzdrmale riječi njegove majke Alise Mahmutović i očuha Dubravka Lovrenovića, uglednih profesora, da je Mahir bio žrtva vršnjačkog nasilja i seksualnog zlostavljanja u školi.

Smrt Mahira Rakovca izazvala je brojne polemike u BiH i regionu. Izazvala je i proteste u gradovima širom zemlje uz poruku „Stop vršnjačkom nasilju“. Alisa je napisala pismo javnosti u kojem je za smrt sina okrivila školu i institucije koje su zanemarivale zlostavljanje dječaka.

Početkom marta 2016., nakon višemjesečne istrage, utvrđeno je da u slučaju smrti dječaka Mahira nije bilo elemenata krivičnog djela. Priča koja je potresla region se, nažalost, ovdje ne završava. Godinu i mjesec nakon Mahira, otišao je i njegov očuh Dubravko Lovrenović, bh. historičar i akademik. Preminuo je 17. januara 2017. nakon borbe s teškom bolešću, karcinomom. Nekoliko mjeseci kasnije preminula je i Alisa, posljednja iz porodice okovane tragedijom. Umrla je 26. juna 2017. u Tuzli, također od karcinoma.

Smajo Ćesir

Najmonstruozniji slučaj porodičnog nasilja nad djetetom desio se prije osam godina. Riječ je o mučenju dječaka Smaje Ćesira, koji je umro od posljedica zlostavljanja. Glavni zlostavljači i ubice malog Smaje su njegova majka Ena Lipa i očuh Salih Arnautović, koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora od po 45 godina. Arnautović i Lipa kontinuirano su od sredine decembra 2013. tukli malog Smaju u kući u Hadžićima. Njegova jedina krivica je bila što je ličio na svog biološkog oca.

Očuh i majka su 25. februara 2014. pojačali muziku na tranzistoru u sobi, a potom šakama te kaišem s metalnom kopčom udarali dječaka po svim dijelovima tijela. Udarci koje su mu zadali izazvali su krvarenje u mozgu i otok, što je dovelo do smrti. Na tijelu dječaka pronađeno je više od 30 lakših i više težih povreda.

Djed i nana, Emir i Munira, osuđeni su za nasilje u porodici i nanošenje lakših povreda.