Smjene u vrhu američke administracije glavna su tema kolumnista vodećih britanskih i američkih časopisa, čiji se novinari, između ostalog, bave time ko će žaliti za Reksom Tilersonom (Rex Tillerson), a ko ne, ali i pitanjem - hoće li Majk Pompeo (Mike) biti bolji ili gori?

Oni podsjećaju i na sve nedostatke Tilersonove vladavine u Stejt departmentu, ali i na izazove koji se nalaze pred novim državnim sekretarom, prenosi RSE.

- Reks Tilerson će nedostajati samo nekolicini ljudi, ali sigurno neće zvaničnicima Stejt departmenta čije je živote preokrenuo reformom koja, kako se čini, nije imala nikakav cilj. Neće nedostajati ni diplomatama ni stručnjacima koje je ignorirao i podrivao, kao ni stranim diplomatama - piše En Eplbaum (Anne Applebaum) na početku svog komentara u "Washington Postu" posvećenog odlazećem državnom sekretaru SAD.

Tilerson nije imao impresivnu zaleđinu u diplomatiji i politici, i niko nije bio siguran da ga predsjednik sluša, a samim tim i da li je onda vrijedno razgovarati sa njim, piše ona.

Nedavno sam višeg zvaničnika u američkoj diplomatiji pitala o metežu koji je konstantan, piše ona: Kako neko radi na dugoročnim projektima u tom haosu i zar "tvitovi" predsjednika Trampa nisu zbunjujući?

- Samo ih ignoriramo - citirala je odgovor jednog diplomate - i nastavimo s poslom.

- Čini se da je to bio i Tilersonov "modus operandi" - ali se obio o glavu. Očigledno, Tramp ne želi državnog sekretara, niti bilo kojeg člana kabineta, koji ignorira njegove "tvitove" i nastavi da radi po svom - ocjenjuje autorica "Washington Posta", i dodaje: - On želi nekoga ko će reagirati na njegove stalne promjene raspoloženja i ko će mu se prilagoditi.

Ako odluči da nedjelju dana vrijeđa lidera Sjeverne Koreje, on ne želi da čuje primjedbe, piše Eplbaum. Ako odluči sljedeće sedmice da želi letjeti za Pjongjang, onda ne želi ni tada da čuje nekakve kritike. On živi u svijetu fantazija, odnosno onoga što sam stvara, a to je neprestana televizijska emisija u kojoj je on jedina zvijezda. On ne želi ljude koji mu stalno govore da stvarni svijet izgleda drugačije, kao i da ekstravagantni potezi mogu imati teške posljedice. Iz tog razloga, osjetit će da je Tilerson otišao. On je bar živio u stvarnom svijetu i nosio se s realnim stvarima. Barem je bio na čelu kompanije koja je kupovala i prodavala naftu i gas i nije zarađivala profit od "brandova" i oglašavanja, piše komentatorica "Washington Posta".

Umjesto Tilersona, sada ćemo imati Majka Pompea, direktora CIA-e, koji se, na zahtjev predsjednika, složio da se sastane s teoretičarima zavjera koji vjeruju da Rusija nije hakovala Demokratski nacionalni odbor i koji je u izvještaju svoje agencije lagao o miješanju u izbore, zaključuje Eplbaum.

- Drugim riječima, uskoro ćemo imati državnog sekretara koji je pristao da dijeli bar dio Trampovog svijeta fantazije. Očekujte da će se vanjska politika SAD promijeniti u skladu s tim - dodaje ona.  

Likom i djelom Reksa Tilersona na mnogo oštriji način, ali i novog državnog sekretara Majka Pompea, bavio se još jedan autor "Washington posta", Hju Hjuit (Hugh Hewitt).

Bilo je teško naći nekoga u Bijeloj kući da kaže lošu riječ o karakteru ili ličnosti Tilersona ili dobru riječ o tome kako je obavljao svoju funkciju u državi, piše on.

Ključna mjesta ostaju nepopunjena, uključujući podsekretara za kontrolu naoružanja i pitanje međunarodne sigurnosti i predstavnika SAD u misiji UN-a u Ženevi. Ova dva pitanja imaju direktnu vezu s time kako će SAD kontrolirati da li Iran poštuje dogovor o nuklearnom naoružanju postignut tokom Obamine administracije.

Kancelarija državnog sekretara za upravu, također, je prazna, iako su veterani birokratije, koji su radili u vrijeme prethodnih republikanskih predsjednika, na raspolaganju.

- Tilerson također nije uspio kandidirati ni ključne ambasadore, kao što je Ričard Grenl (Richard Grenell​), koji treba obavljati funkciju ambasadora u Njemačkoj, najvažnijoj nenuklearnoj snazi na svijetu. Druge važne ambasade, poput onih u Južnoj Koreji, Turskoj i Južnoj Africi nemaju čak ni kandidate za ambasadore, mada ih ima mnogo vrlo kvalifikovanih - piše Hjuit.

Bila je to iznenada i donekle gruba promjena, ali neophodna za nacionalnu sigurnost, smatra kolumnista "Washington Posta". Sada, ako demokratski senatori, koji su zaustavili toliko imenovanja koja se odnose na zaštitu odbrane i interes nacije, budu sarađivali s republikancima u Senatu, naporan rad na suprotstavljanju sve jačoj Kini i sve nepromišljenoj Rusiji može biti ubrzan.

- Čini se da je novi državni sekretar spremniji od prethodnog da prati Trampova pravila - i to je vrlo opasna naznaka, piše londonski Guardian.

Tilerson odlazi kao jedan od najgorih državnih sekretara američke historije. Ipak, s njegovim odlaskom i postavljanjem Majka Pompea, dosadašnjeg direktora CIA-e, na njegovo mjesto, stvari bi mogle postati mnogo gore za američku nacionalnu sigurnost.

Donald Tramp je jasno iznio svoj stav prema diplomatiji još prvog dana predsjedavanja. Odnosno da on gleda na vanjsku politiku kao zadatak za vojsku, a ne za državnu službu, smatra londonski list.

Predložio je ogromno povećanje vojnog budžeta, pokušavajući da smanji budžet državnih službi za trećinu.

Iako Trampovo nepoštovanje diplomatije nekad nije bilo sasvim jasno, dao je sve od sebe da aktivno potkopa svog državnog sekretara, kritizirajući ga u nekoliko navrata u javnosti.

Stoga, činjenica da ga je putem Twittera obavijestio o otpuštanju, ne bi trebalo da je iznenadila Tilersona, ocjenjuje list.

Predano je radio kako bi opustošio državne službe, ne ispunjavajući ključne zahtjeve pozicije koju je obavljao, i to kroz stopiranje zapošljavanja, što je na kraju doprinijelo jačanju neprijateljskog okruženja i niskom moralu, ocjenjuje njegov rad ovaj britanski medij.

Najviše državne diplomate podnijele su ostavku tokom prošle godine, što je pokrenulo val odlazaka diplomata na svim nivoima, a samim tim i slabljenja diplomatskog kora.

"Guardian" procjenjuje da bi trebalo nekoliko godina da se izgradi državni sektor nakon štete koju su nanijeli Tramp i Tilerson.

Predvodeći Ameriku u pregovorima sa svijetom, smatra list, Tilerson je bio totalna katastrofa, ali su ipak njegovi politički stavovi bili znatno umjereniji od onih koji su direktno stizali od Trampove administracije.

Ako i kada Pompeo zamijeni Tilersona, trebali bi biti duboko zabrinuti zbog njegovih ratobornih pogleda koji bi Ameriku mogli dovesti do presudnih odluka u vanjskoj politici, smatra londonski dnevnik.

Ovakav razvoj događaja mogao bi biti dokaz da, bez obzira koliko stvari loše izgledaju, u administraciji Donalda Trampa, uvijek može biti gore, zaključuje "Guardian".

I diplomatski dopisnik "Guardiana" Đulian Borđer (Julian Borger) bavi se aktuelnim rotacijama na ključnim državnim pozicijama i ocjenjuje da je Tilerson bio loš menadžer imajući u vidu da je postavljen na ovu poziciju zbog navodnog korporativnog iskustva. Većina stručnjaka i šefova odjeljenja se osjećala potcijenjeno i isključeno iz donošenja odluka, u kojima je dominirala manja skupina okupljena oko Tilersona.

U poređenju s njim, Pompeo ima značajnu podršku CIA-e, gdje se smatra prvakom agencije i efikasnim menadžerom. Čini se i da ga predsjednik sluša, a to je za osoblje u državnim službama, kao i za vanjske saradnike, značajno poboljšanje.

Nedostatak je što se diplomatama, američkim i savezničkim, možda neće svidjeti ono što čuju. Tilerson je garantirao faktor kontinuiteta u vanjskoj politici SAD, i barem neku uzdržanost ili protutežu nekim od Trampovih poteza u vezi s Iranom, Rusijom, Sjevernom Korejom, trgovinom i klimom, smatra Borđer. U većini slučajeva, ovo će se promijeniti. Pompeo se pokazao prije svega kao lojalni saradnik.

Postavlja se pitanje koliko dugo može totalna lojalnost preživjeti u odnosu na zahtjeve vođenja američke državne diplomatije, kaže na kraju novinar "Guardiana".