Oni koji traže rješenje za talas ljutnje i nepovjerenja u zapadne demokratije trebalo bi da pogledaju eksperiment evropske demokratije koji se odvija u malom regionu u istočnoj Belgiji.
Od septembra mjeseca, parlament koji predstavlja stanovništvo njemačkog govornog područja u Belgiji, predat će neke od svojih ovlaštenja skupštini sastavljenoj od građana i to će biti prvi put da politička institucija kreira stalnu strukturu za uključivanje građana u donošenje političkih odluka.
- Poslanici svih šest stranaka prevazišli su svoje ideološke razlike kako bi podržali zakon. Bio je to hrabar potez, znak drugim političarima, koji imaju tendenciju da vide svoje birače kao prijetnju, a ne kao resurs, da građanima treba vjerovati - pišu belgijski mediji koji su potez odmah pozdravili nazivajući ga „historijskim“.
Belgijanci koji govore njemački bit će osposobljeni da na dnevni red stavljaju pitanja zajednice koja su im važna, da raspravljaju o mogućim rješenjima i da prate njihove preporuke kroz parlament i vladu. Političari će sa druge strane moći da se uključe u nezavisne građanske odbore kako bi raspravljali o problematičnim političkim pitanjima važnim za građane.
Ovaj eksperiment se odvija na malom području, u belgijsko-njemačkoj zajednici, trećoj lingvističkoj regiji u zemlji i najmanjem entitetu u Evropi. Ali njegove moći su uporedive sa onim u Škotskoj ili njemačkoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija. Lekcije ovog eksperimenta sa „ljudskim senatom“ imat će posljedice za demokratiju širom Evrope.
Kao što pokazuje Brexit, protesti "žutih prsluka" u Francuskoj i klimatski aktivisti koji protestiraju širom Evrope, građani se više ne osjećaju da ih neko shvata ozbiljno. Ubacivanje glasačkog listića u kutiju svake pete godine više nije dovoljno. Neke teme su jednostavno previše toksične da bi ih riješile samo partijske politike ili su previše složene da bi se stavile na referendum. Belgijski eksperiment je prilika da se ozbiljno shvati ideja o uključivanju građana u institucije prije nego što njihovo političko nezadovoljstvo sruši demokratski proces.
Irska je osnovala skupštinu građana da raspravljaju o homoseksualnim brakovima i abortusu. U oba slučaja, prijedlozi koje su iznijeli građani ratifikovani su na nacionalnom referendumu i doveli su do ustavnih promjena. Južna Australija je pozvala različite sektore društva da pomognu u rješavanju kontraverznog pitanja skladištenja nuklearnog otpada. Ubijeni poljski gradonačelnik Pavel Adamović koristio je skupštine građana redovno u Gdanjsku, piše "Politico".
Njemačka zajednica u Belgiji, uglavnom ruralna regija duž njemačke granice koja je 1920. godine postala belgijska, otišla je još dalje – ona uključuje obične građane u srce javnog odlučivanja.Njeno Gradsko vijeće (Burgerat) sastojat će se od 24 člana, a svaki od njih će služiti po 18 mjeseci i određivat će dnevni red. Njegovi članovi određivat će pitanja, ali neće davati odgovore. Umjesto toga organizirat će redovne skupštine građana koje čine najviše 40 ljudi koji će se sastajati tri vikenda i to tokom tri mjeseca.
Učesnicima će biti omogućeno da pozovu eksperte da im pomognu da nauče o temi i izradi predloga javnih politika. Parlament će biti obavezan da organizira dva saslušanja sa učesnicima skuštine građana, a zatim i da odgovori na njihove preporuke.
Svaki stanovnik regiona može biti u sastavu pod uslovom da ima najmanje 16 godina i da nema nikakvu političku funkciju. Učešće u procesu neće biti obavezno, ali oni koji se pridruže imat će pokrivene troškove i skromne dnevnice.Ovaj eksperiment je jedinstveni model koji je osmislila grupa od 14 međunarodnih stručnjaka koje je okupila G1000 - vodeća belgijska platforma za demokratske inovacije. Oni vjeruju da se model može proširiti i replicirati u drugim zemljama kako bi odgovorio na sve glasnije i kritičnije građane.
Ova zajednica u Belgiji odlučila je da se uhvati u koštac sa velikim demokratskim izazovom. Dajući svojim građanima mogućnost da pomognu u razvoju buduće politike, na informiran i strukturiran način, vjerovatno će biti bolje opremljeni da prežive oluju.
