Sredina je dana, a Edvard Kin (Edward Kean), kanadski ribar koji sada traga za santama leda odlomljenim s grenlandskih glečera, dobre je volje.

Šezdesetogodišnji kapetan ribarskog broda "Green Waters" spazio je svoj idući ulov - visok je na desetke metara i pluta nedaleko od obale Njufaundlenda. 

- Vrlo lijep komad leda - kaže Kin. 

Santa sa satelita

Isplovljava svakoga jutra u zoru i s još trojicom članova posade kreće u lov na svoje ''zlato'' - sante leda. Time se bavi više od 20 godina i dobro zarađuje prodajući lokalnim kompanijama vodu koju dobije topljenjem ledenih gromada. Biznis mu ide ruku pod ruku s globalnim zagrijavanjem.

Ali težak je to posao. Dani su dugi, a ''žetva'' nije laka. Do ove sante, koju je prvo primijetio na satelitskoj snimci, morao je ploviti 24 kilometra. Da ''ubiju'' vrijeme, članovi posade šale se na živopisnom lokalnom dijalektu - engleskom jeziku s irskim i škotskim primjesama.

- Čak ih i ja ponekad ne razumijem - smije se kapetan koji živi u Sent Džonsu, glavnom gradu kanadske pokrajine Njufaundlend i Labrador. Nakon što je stigao u podnožje golemog ledenog zida u zaljevu Bonavista, Kin uzima pušku i ispaljuje harpun prema ledenoj masi, nadajući se da će odlomiti koji komad. Jednom, drugi put, treći. 

Posada napeto čeka, a led ostaje u jednom komadu.

- Nekad uspije, nekad ne - kaže Kin.

U ovom poslu vrijeme je novac. Sante se "ljeti jako brzo tope" i čim otplutaju podalje od Njufaundlenda, počinje utrka s vremenom, objašnjava Kin.

- U Njufaundlendu to je kao otpali list. Za nekoliko sedmica će se otopiti i tako ponovo vratiti u prirodu. Mi zato ne štetimo okolišu, ništa mu ne otimamo, samo koristimo najčišću vodu koja postoji - rekao je.

Dvojica članova njegove posade motornim čamcem kruže oko ledenog brijega i traže komade koje bi mogli odlomiti. Opremljeni motkom i mrežom kupe dragocjene dijelove, svaki težak tonu ili dvije, i privežu ga na kuku dizalice smještene na ribarskom brodu. 

Kin potom podiže komade iznad palube i spušta ih u kontejnere zapremine hiljadu litara, u kojima će se topiti u idućim danima.

Došao do Bliskog istoka

Dvadesetak maraka za bočicu vode "Posada" u punoj sezoni, od maja do jula, prikupi oko 800.000 litara vode koju prodaju lokalnim kompanijama za dolar po litri. A one je potom prodaju na tržištu kao "najčišću vodu" koja se može dobiti za novac. Jedan od njegovih kupaca, kompanija ''Dyna Pro'', prodaje vodu u staklenim flašicama po cijeni od 16 kanadskih dolara (20 maraka). Ciljaju na bogatu klijentelu i nadaju se da će se proširiti posao na inozemnom tržištu. 

- Upravo smo došli do nekih kupaca na Bliskom istoku - kaže menadžer Keri Čulk (Kerry Chaulk). 

Popularna vinarija "Auk Island Winery", smještena u turističkom selu Tvilingejtu vodu s ledenih santi koristi za proizvodnju vina. Boca može koštati i do 90 kanadskih dolara.

- Koristimo se tom vodom jer je najčišća i najbistrija na planeti. I pruža iskonski okus s čime god da je spojite - kaže jedna od zaposlenica Elizabet Glison (Elizabeth Gleason). 

Ali ima to i svoju lošu stranu. Iako on za to nije kriv, Kinov posao cvjeta zbog globalnog zagrijavanja. Stručnjaci kažu da se Arktik zagrijava triput brže nego ostatak planete. Uprkos poslovnom uspjehu, posada ''Green Watersa'' koristi se oruđem koje se nije mijenjalo desetljećima, motkama, mrežama, sjekirama. 

- Težak je to fizički posao i niko ne ostaje dugo. Meni je 60 i nadam se da ću izdržati još koju godinu, ali vrijeme i meni curi - kaže Kin, koji je prisiljen zbog toga često mijenjati članove posade.