Svijet je danas potresla vijest da je preminula kraljica Elizabeta II, žena koja je nosila titulu najdugovječnijeg monarha.

Rođena je 21. aprila 1926. godine u Londonu, a prijestolje je preuzela 6. februara 1952. godine, nakon očeve smrti. Po broju godina provedenih na prijestolju 2015. premašila je i kraljicu Viktoriju i proglašena je najdugovječnijim monarhom u britanskoj historiji.

Služila tokom Drugog svjetskog rata

Elizabeta je bila starija kćerka princa Alberta, vojvode od Jorka, i njegove supruge Elizabete. Kako je bila kćerka mlađeg sina kralja Džordža V, mlada Elizabeta imala je veoma male šanse da ikada naslijedi prijestolje. Međutim, sudbina je imala druge planove.

Njen stric, Edvard VIII, odlučio je da abdicira 11. decembra 1936. godine, usred skandala zbog njegove veze sa razvedenom ženom Volis Simpson, što je bio šok za samu kraljevsku porodicu, ali i čitav svijet. Sljedeći u liniji za prijestolje bio je Elizabetin otac, koji je po krunisanju postao kralj Džordž VI. Iako je Elizabeta u to vrijeme bila dijete, bilo je jasno da postoji mogućnost da će jednog dana naslediti prijestolje, pa se porodica posvetila pripremama za taj dan.

Obrazovanje buduće kraljice nadgledala je njena majka, kraljica Elizabeta. Brigu o djeci povjerila je guvernanti Merion Kraford, a u palatu su redovno dolazili nastavnici muzičkog i jezika, kako bi podučavali Elizabetu ali i njenu mlađu sestru. Tokom Drugog svjetskog rata Elizabeta i njena sestra, princeza Margaret bile su sklonjene iz Londona i većinu vremena provele su u Škotskoj u zamku Balmoral. Elizabeta, tada još princeza, nije sjedila skrštenih ruku, već je služila tokom Drugog svjetskog rata kao podređeni u pomoćnoj teritorijalnoj službi, i dostigla je čin mlađeg komandanta.

Krunisana 2. juna 1953. godine

Vjeruje se da je tada maštarila o svom budućem suprugu, svom daljem rođaku Filipu, nekadašnjem princu Grčke i Danske, kojeg je upoznala kada je imala svega 13 godina i u kojeg se zaljubila.

Nedugo po povratku iz Južne Afrike 1947. objavljeno je da se Elizabeta vjerila sa Filipom Mauntbatenom. Vjenčali su se 20. novembra 1947. godine. Veče uoči vjenčanja, kralj Džordž Šesti donio je odluku da Filip ponese titulu vojvode od Edinburga, a nakon vjenčanja, Filip i Elizabeta nastanili su se u Londonu. Poslije godinu dana dobili su nasljednika. Princ Čarls rodio se u Bakingemskoj palati 14. novembra 1948. godine. Dvije godine kasnije Elizabeta je rodila princezu Anu, u avgustu 1950. godine.

Prve godina braka prošle su mirno, ali se kralju Džordžu pogoršalo zdravstveno stanje u ljeto 1951., zbog čega je Elizabeta više krenula da se pojavljuje u javnosti i da zastupa oca na brojnim državnim događajima. U oktobru iste godine Elizabeta i Filip poslati su na kraljevsku turneju u Kanadu i Vašington, a u januaru naredne godine obišli su Australiju i Novi Zeland. Tužna vijest o smrti kralja Džordža VI zatekla ih je u Keniji 6. februara 1952.

Vijest o očevoj smrti Elizabeta je saznala od supruga. Uprkos žalosti, mnogi navode da se buduća kraljica ponašala prisebno i kako protokol nalaže. Ipak, sat vremena je provela u samoći.

Elizabeta je odmah potom otputovala kući kako bi bila sa porodicom. Prvih mjeseci nakon očeve smrti Elizabeta je bila u žalosti i opterećena novim dužnostima koje je čekaju. U ljeto se preselila u palatu i preuzela dužnosti monarha. Krunisana je 2. juna 1953. godine, a po prvi put je ceremoniju čitav svijet mogao da prati na televiziji.

Poslije nekoliko mjeseci, nova kraljica i njen suprug krenuli su da obilaze zemlje Komonvelta. Na turneji su proveli šest mjeseci. Potom su uslijedili obilasci brojnih evropskih zemalja, a 1957. otputovali su u Kanadu i SAD. Dvije godine kasnije saznala je da je trudna i u februaru 1960. godine rodio se princ Endrju, a četiri godine kasnije i princ Edvard.

Modernizacija monarhije, a onda teške godine za kraljicu

Kraljica je oduvijek slovila za povučenu i odmjerenu, ali je njen suprug bio svjestan da se svijet oko njih mijenja i da više moraju da se otvore svijetu. Upravo na njegov nagovor je i dozvoljeno snimanje krunisanja, a u godinama koje su uslijedile, uspio je da objasni kraljici da je neophodno da monarhiju modernizuju i približe narodu. Tako je 1970. kraljica dozvolila da kamera uđe u palatu i snima njihov svakodnevni život, a 1978. odobrila je formalni razvod braka svoje sestre.

Na oko možda idiličan život kraljice u realnosti nije uopšte bio toliko bajan. Tokom 90-ih godina prošlog vijeka njena porodica prošla je kroz veoma turbulentan period i Elizabeta je bila suočena sa brojnim izazovima. Godine 1992. godine, koju je Elizabeta nazivala "najgorom godinom kraljevske porodice", princ Čarls i njegova supruga Dajana, princeza od Velsa, su se razdvojili, kao i princ Endrju i njegova supruga Sara, vojvotkinja od Jorka. I Ana je donijela odluku da se razvede, što je potpuno uništilo mir u dvorcu Vindzor.

Da stvar bude gora, zemlja je prolazila kroz krizu, a građani su bili ogorčeni zbog kraljevskog raskošnog života. Da bi "umirila" narod, iako po zakonima na to nije obavezna, kraljica je 1992. odlučila da plati sve poreze na svoje lične dohotke.

Nažalost, njenim mukama tu nije bio kraj. Razdvajanje, a potom i razvod Čarlsa i Dajane koji je uslijedio 1996. godine, dodatno je doprinio padu popularnosti kraljevske porodice. Stvari su postale još gore 1997. nakon Dajanine pogibije, posebno zbog toga što je kraljica u prvi mah odbila da zastave na Bakingemskoj palati budu na pola koplja.

Elizabeta je ponovo pokušala da se umili narodu, i da svoju porodicu, koju su mnogi smatrali hladnom i proračunatom, predstavi u boljem svjetlu. Ti njeni pokušaji su bili samo donekle uspješni.

Za kratko vrijeme ostala bez sestre i majke

Novi udarac stigao je 2002. godine, kada je preminula kraljičina sestra, princeza Margareta, a mjesec dana kasnije i kraljica majka, Elizabeta I. To se dogodilo uoči proslave 50. godišnjice od Elizabetinog krunisanja. Za Zlatni jubilej organizovane su proslave širom Komonvelta, a u Londonu se slavilo danima. Ipak, sve je nekako ostalo u sjenci smrti kraljice i princeze.

Kao da se tada javnost sažalila na kraljicu, pa je njena popularnost ponovo počela da raste, a stvari su se dodatno poboljšale vjenčanjem princa Čarlsa i vojvotkinje Kamile 2005. godine. Iako to niko nije očekivao, Čarlsova odluka da po drugi put stupi u brak, naišla je na veliku podršku među građanima.

Vrijeme slavlja, pa vrijeme bola

Kraljica i njen suprug su se u narednim godinama posvetili dužnostima, ali i jedno drugom. U aprilu 2011. godine obradovalo ih je vjenčanje njihovog unuka, Čarlsovog sina, princa Vilijama, koji se oženio sa Kejt Midlton. Narednog mjeseca kraljica Elizabeta je "prešišala" i kralja Džordža II po dužini boravka na prijestolju, pa je poniejla titulu drugog najdugovječnijeg monarha.

Narednog mjeseca otišla je u Irsku, što je bila historijska odluka. Ne samo da je bila prvi monarh koji je posjetio Republiku Irsku, već je bila i prvi monarh koji je kročio u Irsku od 1911. godine. Naredne godine slavila je Dijamantski jubilej, odnosno 60 godina od krunisanja, a "prava kruna" stigla je 2015. godine, kada je Elizabeta II "srušila" kraljicu Viktoriju i postala najdugovječniji monarh na prijestolju. Podsjetimo, Viktorija je vladala 63 godine i 216 dana.

Naredne godine je princ Filip odlučio da se zvanično povuče iz javnog života, mada se i dalje povremeno pojavljivao na određenim događajima. I sama kraljica odlučila je da se primiri, pa je pojedine dužnosti prebacila na princa Čarlsa i druge članove kraljevske porodice.

Novi šok uslijedio je u martu 2020. kada je drugi Čarlsov sin, a kraljičin miljenik, princ Hari, odlučio da se povuče iz kraljevskog života. Vojvoda od Saseksa i njegova supruga Megan ponovo su doveli kraljevsku porodicu u žižu svjetskog interesovanja, a sve je kulminiralo čuvenim intervjuom koji je bračni par dao Opri Vinfri, a koji je emitovan početkom ove godine.

To vrijeme je bilo posebno teško za kraljicu. Uoči emitovanja intervjua, princ Filip je završio u bolnici zbog infekcije prouzrokovane kovidom-19, a prašina koja se podigla nakon emitovanja intervjua natjerali su kraljicu da se dodatno povuče u sebe. Najveći udarac stigao je u aprilu 2021., kada je princ Filip preminuo. Nakon više od 70 godina braka, Elizabeta, kraljica je ostala bez svoje najveće podrške i svoje najveće ljubavi.

Iako su mnogi očekivali da će to kraljicu u potpunosti slomiti, Elizabeta II je i dalje ostala na svojim nogama. Dostojanstveno je ispratila supruga i ubrzo nakon sahrane se ponovo posvetila kraljevskim dužnostima.

Utjehu je, kao i čitavog svog života, pronalazila u konjima. Bila je čuvena po svojim ergelama i ljubavi prema ovim plemenitim životinjama i jahanju. Obožavala je konjske trke, a voljela je da putuje čak u Kentaki da izabere dobrog ata za svoje ergele. Veliku ljubav kraljica je gajila i prema psima, ali i prirodi. Obožavala je lov, i bila je veoma iskusna u tome, a svaki slobodan trenutak bi koristila da ode na neko od svojih imanja da uživa u šetnjama i jahanju.

Osim što je u vječnost otišla kao najdugovječnija kraljica, ostat će upamćena i kao jedna od najbogatijih žena svijeta, ali i kao monarh koji je ugostio ubjedljivo najviše svjetskih zvaničnika i u svom kabinetu "preslušao" mnoge britanske premijere... Od čuvenog Vinstona Čerčila, pa do Borisa Džonsona.