Najave ruskog predsjednika Vladimira Putina o upotrebi nuklearnog oružja u Ukrajini ukoliko ruski "teritorijalni integritet" bude ugrožen prouzrokovala je razne polemike kako bi to izgledalo odgovor zapadnih sila.
- Oni koji nas pokušavaju ucijeniti nuklearnim oružjem trebaju znati da se vjetar može okrenuti i u njihovom smjeru. Ovo nije blef - kazao je Putin.
Analitičari su mišljenja da bi Rusija vjerovatno aktivirala jednu ili više "taktičkih" nuklearnih bombi. Riječ je o malom oružju, u rasponu od 0,3 kilotona do 100 kilotona eksplozivne snage, u poređenju s 1,2 megatona najveće američke bojeve glave ili bombe od 58 megatona koju je Rusija testirala 1961. godine.
Taktičke bombe su dizajnirane da imaju ograničen uticaj na bojnom polju, u u poređenju sa strateškim nuklearnim oružjem koje je dizajnirano za borbu i pobjedu u "svjetskim" ratovima. Ali pojmovi "malog" ili "ograničenog" udara su relativni: atomska bomba koju su SAD bacile na Hirošimu 1945. godine imala je razorni učinak od "samo" 15 kilotona.
Analitičari govore da bi ruski cilj korištenjem taktičke nuklearne bombe u Ukrajini bio prestrašiti ukrajinske vlasti kako bi se predali ili pokorili ih te podijelili zapadne saveznike, prenosi AFP.
Vojni stručnjak iz Međunarodnog sigurnosnog programa CSIS-a u Vašingtonu, Mark Kansian, poručio je da Rusija vjerovatno neće koristiti nuklearno oružje na prvim linijama fronta. Kansian je istakao kako bi zauzimanje 232 kilometra teritorija zahtijevalo 20 malih nuklearnih bombi, mali dobitak za ogroman rizik koji donosi korištenje nuklearnog oružja.
Moskva bi umjesto toga mogla poslati snažnu poruku i izbjeći značajne žrtve detonacijom nuklearne bombe iznad vode ili visoko iznad Ukrajine kako bi proizvela elektromagnetski puls koji bi onesposobio elektroničku opremu.
Putin bi se mogao odlučiti za veće razaranje i smrt: napad na ukrajinsku vojnu bazu ili napad na urbano središte poput Kijeva, uzrokovanje ogromnih žrtava i moguće ubijanje političkog vodstva zemlje. Takvi bi scenariji "vjerovatno bili osmišljeni da razdvoje NATO savez i unište jedinstvo zapada", napisao je Jon Volfstal, nekadašnji stručnjak za nuklearnu politiku Bijele kuće.
Na Zapadu nema konsenzusa na koji bi se način odgovorilo na to.
Sjedinjene Američke Države i NATO ne žele pokazati slabost pred nuklearnom prijetnjom, ali žele izbjeći i mogućnost da rat u Ukrajini preraste u svjetski.
Ali oni također žele izbjeći mogućnost da rat u Ukrajini, koja nije članica NATO-a, eskalira u mnogo širi, razorni globalni nuklearni rat. Stručnjaci kažu da Zapad ne bi imao izbora nego odgovoriti, te da bi odgovor trebao doći od NATO-a, a ne samih Sjedinjenih Američkih Država.
SAD su rasporedile oko 100 komada taktičkog nuklearnog oružja u zemljama NATO-a i mogle bi odgovoriti istom mjerom protiv ruskih snaga. Upozorio je da bi to također moglo izazvati rusku nuklearnu odmazdu, povećavajući rizik od veće nuklearne razmjene i daljnje humanitarne katastrofe."
Mnogo učinkovitiji odgovor na eventualni ruski napad bi bila opskrba Ukrajine s više oružja za napad na Rusiju. Analitičari smatraju da bi eventualni nuklearni napad otvorio prostor za uvjeravanje zemalja koje su se do sada držale po strani, poput Kine i Indije da se aktivnije uključe u sukob u Ukrajini.
Pored toga SAD bi mogle Ukrajini ponuditi NATO avione, proturaketne baterije Patriot i THAAD te rakete dugog dometa ATACMS koje bi ukrajinske snage mogle koristiti za udare u duboku unutrašnjost Rusije.
