Turska je jučer proslavila Dan nezavisnosti, stotinu godina od dana kada je Kemal Ataturk, spasivši ono što je ostalo od Osmanskog carstva od napadačke grčke vojske i ukinuo sultanat, proglasio Republiku Tursku. Novi turski parlament izabrao ga je za predsjednika samo nekoliko sati kasnije. Ono što je uslijedilo tokom sljedećeg desetljeća bila je jedna od najtemeljitijih i povremeno najnemilosrdnijih vježbi u izgradnji nacije u historiji. U vrijeme Ataturkove smrti Turska je imala novi alfabet, novi građanski zakon, opće pravo glasa i novu državnu religiju, sekularizam, koja je išla uz staru, islam, prenosi „The Economist“.
Najpopularnija ličnost
Gotovo 60 posto Turaka, uključujući 46 posto pristalica vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti), prema istraživanju objavljenom u avgustu, smatra ga najomiljenijom historijskom osobom u zemlji. Više od deset posto kaže da su mu zahvalni za ono što je učinio za Tursku, pokazuje druga anketa. A više od 73 posto vjeruje da su vrijednosti koje on zastupa relevantnije nego ikad. Na Erdoana se često gledalo kao na anti-Ataturka. Nakon što je postao premijer 2003. godine, njegovi kritičari često su ga optuživali, kao pristalicu političkog islama, da planira Tursku pretvoriti u drugi Iran. Erdoan je imao dva desetljeća na vlasti, više nego što je imao Ataturk, kako bi demontirao turski sekularni poredak. Ako mu je to sve vrijeme bio plan, onda i nije daleko stigao, uprkos kontroli državnih institucija i velikog dijela medija.
Pod Erdoanovom vladavinom islam ima veće mjesto u javnom životu nego u bilo koje vrijeme od Osmanlija. Turski čelnik osnažio je generaciju pobožnih poslovnih ljudi i ukinuo ograničenja nošenja marama za žene. On je temeljito preinačio obrazovanje, dopuštajući više vjerskog podučavanja, i otvorio je hiljade „Imam-Hatip“ škola, osmišljenih za obrazovanje imama. One sada čine više od 13 posto svih javnih škola. Uveo je neke od najviših poreza na alkohol u Evropi.
Nasljednik, ne izazivač
Ali on je vidio slabe rezultate svoje politike. Prema studiji Konda, anketara, udio Turaka koji se izjašnjavaju kao nevjernici porastao je na 7 posto 2021. s 2 posto desetljeće ranije. Udio žena koje nose neki oblik islamske marame opao je, a ne porastao, sa 63 posto na 59 posto. Uprkos vrtoglavom rastu cijena i drakonskim ograničenjima oglašavanja, potrošnja pića ostala je stabilna (iako je najniža u Evropi).
Tokom svojih prvih godina na vlasti, turski vođa bio je otvorenije kritičan prema Ataturku, jednom je otišao toliko daleko da je njega i njegovog nasljednika nazvao "dvojicom pijanaca". Ali tokom proteklog desetljeća, nakon što je izgubio podršku turskih liberala, Kurda i Gulenovog pokreta, te se umjesto toga udružio s nacionalistima, od kojih su mnogi bili ugrađeni u vojsku i policiju, Erdoan je prigrlio Ataturka kao vlastiti simbol vlasti.
Erdoan se zasigurno ne bi osjećao kao kod kuće u Ataturkovoj Turskoj, a Ataturk se ne bi osjećao kao kod kuće u Erdoanovoj Turskoj. Ali kao pobornik novog tipa državnog nacionalizma, turski moćnik u svojoj novoj inkarnaciji sebe više ne vidi kao Ataturkovog izazivača, već kao njegovog nasljednika.
Ujedinjujući nacionalizam
Turski vođa stvorio je nacionalizam koji nadilazi stare podjele između religijskog i svjetovnog. Erdoan je izgradio karijeru polarizirajući zemlju. Tako će i nastaviti. Ali njegova vizija novog "turskog stoljeća" kombinira stratešku autonomiju od Zapada, težnju za ekonomskom ekspanzijom potaknutu novom infrastrukturom i odbrambenim projektima, te zabijeljenu verziju osmanske prošlosti. Sve to privlači mnoge izvan njegove stranke.
