Institucije Zapadnog Balkana i kreatori politike mogu igrati ključnu ulogu u spašavanju života žena - potencijalno više od 50 godišnje. Ipak, danas se skoro svake sedmice ubija jedna žena na Zapadnom Balkanu, pišu Alex Chen i Tanja Domi sa Euronewsa.

Dana 17. aprila, predsjednica Kosova Vjosa Osmani proglasila je nacionalni dan žalosti u znak sjećanja na sve žene i djevojčice ubijene u femicidima.

Te sedmice, dvije žene, Gjyljeta Ukella i Erona Cokli, ubili su njihovi muževi, čime je broj slučajeva femicida povećan na 55 od 2010. godine, u zemlji od samo 1,8 miliona ljudi.

Ovo nije problem samo jedne zemlje. Broj ubijenih žena i djevojaka na Zapadnom Balkanu tragično raste.

Femicid, definisan kao rodno ubijanje žena i djevojčica, je najekstremniji oblik nasilja nad ženama. Na zapadnom Balkanu, rodno zasnovano nasilje - posebno femicid - ostaje ozbiljna i široka prijetnja.

Tokom 2020. i 2021. godine na Zapadnom Balkanu ubijeno je preko 100 žena, od kojih je polovina bila iz Srbije. Žene u dobi od 46 do 55 godina najčešće su bile žrtve femicida, sa 20 posto žrtava mlađih od 30 godina.

Polovinu žrtava femicida ubili su njihovi muževi ili bivši muževi i to u vlastitoj kući ili stanu.

Dok je femicid dokumentovan širom svijeta, Zapadni Balkan je posebno podložan ovom tragičnom fenomenu.

Kako su patrijarhalne rodne norme duboko ukorijenjene u regionu, neravnoteža moći između muškaraca i žena posebno je jaka kod kuće i u javnom sektoru. Rodni jaz se kreće od 20 do 39 posto jer socioekonomski status žena znatno zaostaje za muškarcem.

Zašto je femicid posebno rasprostranjen na Zapadnom Balkanu?

Zapadni Balkan je jedinstven po svom naslijeđu rata, ekonomskoj nesigurnosti i istoriji seksualnog nasilja nad ženama povezanog sa sukobima. Ovi faktori su doprinijeli stvaranju okruženja siromaštva, sukoba i međugeneracijske traume, gdje je nasilje u porodici široko prihvaćeno kao dio statusa quo.

Studije su pokazale da se žene sa nižim socioekonomskim statusom češće suočavaju sa nasiljem u porodici. S obzirom na ekonomsku nesigurnost na Zapadnom Balkanu i relativno niži socioekonomski status žena u odnosu na muškarce, nije iznenađujuće da je došlo do porasta femicida i nasilja u porodici u regionu.

Sanela, Sumejja, Jasmina, Suada, Nizama... BiH godinama potresaju slučajevi femicida, zakon izostaje

Među zemljama Zapadnog Balkana, značajne rodne razlike u plaćama i stopama učešća na tržištu rada najakutnije se osjećaju na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Sa većom stopom siromaštva i nedostatkom sredstava, u ovim zemljama nasilje u porodici je posebno u porastu.

Više od polovine žena u Bosni i Hercegovini preživjelo je nasilje od partnera ili neki drugi oblik zlostavljanja od svoje 15. godine.

Preživjele ratnog silovanja i dalje se suočavaju s marginalizacijom i diskriminacijom, pri čemu su ženska tijela još uvijek uokvirena kao etnonacionalne "teritorije" dizajnirane da ih osvoje svemoćni muškarci koji se suočavaju sa malo ili nimalo odgovornosti za svoje kriminalno ponašanje, navode dvije autorice u svom tekstu za Euronews.

Nasilje ostaje nedokumentovano i učinjeno nevidljivim

Uprkos nacionalnim strategijama za borbu protiv nasilja u porodici, malo je institucionalne zaštite za žrtve na Zapadnom Balkanu. Od 2020. do 2023. godine dokumentovano je 139 slučajeva femicida u Srbiji, Albaniji i Crnoj Gori.

To znači da je 26 od svakih milion žena u ovim zemljama ubijeno u ovom periodu. Međutim, zbog problema sa nedostatkom prijavljivanja, stvarni broj femicida je vjerovatno mnogo veći.

U augustu 2023. godine, napadač je uživo prenosio ubistvo svoje bivše partnerke Nizame Hećimović na Instagramu. Tri mjeseca kasnije, još jednu Bosanku je ubio kod kuće njen bivši.

Iako su ovi slučajevi propisno prijavljeni, desetine, ako ne i stotine, dodatnih slučajeva femicida na Zapadnom Balkanu uglavnom su ostali nedokumentovani.

"U ime ubijenih, zaustavite ovaj ciklus smrti i tragedije"

Prepoznavanjem femicida kao teškog krivičnog djela, širenjem skloništa i psihosocijalne zaštite, te podržavanjem prikupljanja podataka i praćenja otvorenih slučajeva nasilja u porodici, institucije Zapadnog Balkana i kreatori politike mogu igrati ključnu ulogu u spašavanju života žena – potencijalno više od 50 godišnje.

Ako bi se ove mjere usvojile, to bi moglo rezultirati spasenjem 500 žena od femicida na Zapadnom Balkanu u narednoj deceniji.

Ipak, danas skoro svake sedmice jedna žena na Zapadnom Balkanu umire, a ta brojka samo raste.

Moraju se odmah preduzeti koraci da se zaustavi ciklus nasilja u porodici: ako se to ne učini, to će rezultirati još smrtnim slučajevima i tragedijama.

U ime Gjyljete Ukelle, Erone Cokli i mnogih drugih, vrijeme je da se kreatori politike Zapadnog Balkana sada bore protiv femicida. Nedjelovanje nije opcija.

Autorice ovog teksta su Alex Chen, a ona je nezavisna istraživačica koja je pisala o ljudskim pravima i politici na Balkanu i Istočnoj Evropi. 

Tanya Domi je vanredna profesorica međunarodnih i javnih poslova na Univerzitetu Columbia i Harriman Institutu. Također je služila u američkoj vojsci kao kapetan vojne policije koja se specijalizirala za istragu nasilja u porodici i seksualnog napada.