Višedecenijski režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada (Bashar al-Assad) činio se vječnim, ali je pao za 11 dana i to skoro bez ispaljenog metka. Sirijci su proslavili pad režima na ulicama Damaska i brojnih drugih gradova.
Najnovija dešavanja u Siriji za "Avaz" je komentarisao Neven Kazazović, vojnopolitički analitičar.
- Ovo se desilo na neku vrstu "Blickriga". Činjenica je da je Asad očigledno izgubio podršku vojske, jer se vojska predala bez metka. S druge strane, nisam siguran da neka strana sila koja je inače umiješana u sirijske sukobe, nije stajala iza toga. Za sada su to vrlo nepoznate stvari. Postoje samo neke indicije. Jedna od takvih je da je Turska naoružavala neke pokrete. Drugo, postoje indicije da je HTS pokret prije desetak i više godina pripadao Al-Kaidi. Međutim, odvojio se od Al-Kaide i postao je Al-Nusra. To je bila vrlo žestoka i fundamentalistička organizacija. I to se promijenilo u međuvremenu, oni su raspustili Al-Nusru, formirali potpuno novu organizaciju koja jeste pomalo fundamentalistička, ali nema elemente Al-Kaide - smatra Kazazović.
Strani utjecaj
Kazazović je mišljenja da je za pad režima morao biti presudan "vanjski utjecaj".
- Nije to samo od sebe nastalo. To ima neki input sa strane, jer su oni odjednom krenuli. Da li su oni (antirežimske snage, op.a.) imali informacije, da li su oni znali kakva je situacija sa Asadom i njegovom armijom, nejasno je. Iran je jako pomagao Asada, jer je on alevit, pa je otuda jako blizak šitima. Istovremeno je Iran koristio Siriju, kao područje odakle su snadbjevali Hezbollah naoružanjem i svime ostalim što je trebalo. Hezbollah je u Siriji ratovao za Asada. Ostaje nekoliko pitanja koja su vrlo karakteristična.
Da li će nova vlast uspjeti pomiriti sve frakcije i da nađe zajednički jezik sa Kurdima, to je jedno pitanje. Drugo pitanje je šta će biti sa ruskim bazama. Rusi imaju dvije baze, jedna je vazduhopolovna, a druga je pomorska. Navodno, Rusi tvrde da bazama ne prijeti opasnost, iako postoji vijest da su iz pomorske baze ruski brodovi isplovili na otvoreno more, da se sačuvaju. To su dvije nepoznanice, da li u Moskvi kontrolišu situaciju i da li znaju pravu situaciju na terenu, to se sada može samo nagađati. Navodno su nove snage u Siriji već stupile u kontakt sa Rusijom što se tiče baza, ali to je neprovjereno i tek nagovještaj da je to bilo. Za sada to ne treba uzimati kao istinu - rekao je Kazazović.
Složena situacija
On smatra da su odnosi u Siriji veoma kompleksni.
- Situacija je jako neizvjesna što se tiče odnosa u samoj Siriji. Jako mnogo ima frakcija. Mislim da je sada, u ovoj situaciji, u najpovoljnijem položaju, iako nijedan nije povoljan, Turska, koja ima svoje jedinice na sirijskom tlu i također u najpovoljnijem položaju su Kurdi, jer oni vladaju Sjeveroistokom Sirije i oni su dosta područja uzeli, a po nekim informacijama, oni vladaju velikim dijelom tzv. Sirijske pustinje. Postoje informacije, koje su dosta stare, da ispod Sirijske pustinje postoje velike rezerve nafte - rekao je Kazazović.
Prilika za Kurde
Kurdi mogu novonastalu situaciju okrenuti u svoju korist, smatra Kazazović.
- Može lako doći do spajanja kurdskih područja u Iraku i Siriji i to može biti dosta veliko područje. To je jedan vrlo tragičan narod koji se već 200-300 godina bori za nezavisnost i slobodu, a nalazi se između pet-šest država. Čak se nalazi i u Rusiji. Jedan od najčuvenijih kurdskih vođa je bio Barzani, koji je bio general Crvene Armije. Ima ih u Iraku, Iranu, Siriji, Libanu, Turskoj - rekao je Kazazović.
Sirija, plijen za mnoge
Kazazović je mišljenja da je Sirija važno geopolitičko područje zanimljivo mnogim državama u susjedstvu, pa i mnogo šire. Nije isključeno ni komadanje teritorije, odnosno nestanak Sirije kakvu poznajemo. Kome bi odgovarao takav scenario, pitanje je na koje je teško dati odgovor, smatra Kazazović.
- To je pitanje na koje je teško odgovoriti. Turska će nastaviti politiku koju je vodila, da li će Iran nastojati povratiti uticaj na sirijske događaje, to je pod velikim znakom pitanja, jer je i Iran pritisnut odnosima na Bliskom istoku. Činjenica je da Amerikanci, što se vrlo rijetko ističe, na kurdskom području imaju oko 1000 vojnika i tu su stacionirani već godinama i na neki način ima vijesti da oni imaju mogućnost da iz Sirije crpe naftu. Da li je to tačno ili ne, ne znam, ali postoje i takve vijesti.
Pri tome ne treba zaboraviti ni Izrael koji je u ratu 1967. godine osvojio Golansku visoravan i da je Netanjahu došao do sirijske granice, a od granice do Damaska ima 40-50 kilometara. Tu postoji opasnost nekoliko stranih sila koje mogu da se upletu u sirijski sukob, ili da ga smire, ili da ga pokrenu. Zato je jako teško u ovom trenutku bilo šta prognozirati. Tu su Turska, Rusija, Iran, Izrael i na neki način Amerika. Kako će koja reagovati i kako će koja svoje geopolitičke ciljeve formulisati i truditi se da ih ostvari, to je u ovom trenutku jako nezahvalno prognozirati - smatra Kazazović.
Neizvjesna budućnost Sirije
Kazazović ocjenjuje da je pred Sirijom težak i neizvjestan period.
- Siriju čekaju teški dani. Ovi koji su srušili Asada, nemaju snagu i mogućnost da cijelu zemlju zadrže na okupu. Čak i dok su napredovali prema Damasku, bilo je sukoba između sekularnih i fundamentalističkih frakcija. Da li će se ti sukobi proširiti na cijelu Siriju, ne znam. Mislim da se Turci neće povući. Turci hoće da eliminišu terorističko jezgro unutar Kurda i jednostavno, ne mislim da će uspjeti, i ako uspiju, za to će trebati dosta vremena. A mislim da ga nemaju. Treba uzeti u obzir da će možda Sirije nestati - zaključio je Kazazović.