Kad se ujutro probudi, Šerifu Patkoviću, predsjedniku Koordinacije boračkih udruženja FBiH, treba makar pola sata da se sjeti koliko sve funkcija ima. Te na čelu saveza, predsjedava upravnim odborom, ima važne funkcije u nekim fondacijama, u vladinoj je komisiji... kad se sve sabere, mjesečno Patković zaradi hiljade konvertibilnih maraka. 

Nije lako biti razapet između ambicija i mogućnosti, praviti se da služiš borcima, a opsluživati vlasti, ali Patković zna da to vrijedi, pa i ne skriva na čijoj je strani. Kad su borci prije neku noć, odlučni da ni milimetra ne odstupe u stavovima, stali hrabro na sibirsku zimu, Patković je iz (bezbeli) udobne fotelje poručio – nisu boračka udruženja tu da rješavaju egzistencijalna pitanja boraca. 

Boračka su udruženja tu, da dopunimo malo Patkovićevu misao, da njemu, njegovoj porodici, jaranima iz stranke i onim nestranačkim ispune sve želje. Tako je preko boračkog udruženja do važnih ljudi u vladi Patković preskočio stepenicu-dvije i dobro iskoristio kredite i sredstava što su borcima pripadali.

Neuspješan u uzgoju krava, uspješan u trošenju novca za finansiranje boračkih zadruga. Loš u zaštiti odbrane interesa boraca, dobar u malverzacijama, zgrtanju bogatstva, krčmljenju boračke imovine.

Dok su obavijeni strahom, sumnjama, minusima, neizvjesnostima koju nose i noć i dan nekadašnji borci riskirali skoro sve, Patković je kao glasnogovornik vlasti, jer samo im za to već dugo služi, rekao da se treba brinuti o ugroženim građanima, koji ne mogu doći do kuća.

Velika je briga za običnog građanina, a Patkovićeva još veća. Za njega te noći nije bilo problema. Do kuće je mogao doći novim Volkswagen Tiguanom, vrijednim oko 80.000 KM, što ga je nedavno priuštio. Ili je istom limuzinom mogao otići na još jedan sastanak s vlastima. Enciklopedijski primjerak lažnog borca za boračka prava!