Na prvi pogled, SDP-ov izum o referendumu izgleda kao pionirski pokušaj za osiguravanje podrške partijske baze budućem kandidatu za Predsjedništvo BiH. Baš kao da se radi o KP Kine, iz Alipašine 41 najavljuju kako će glasanje trajati cijela tri dana. Drugarice i drugovi o svojim će se favoritima izjašnjavati „na licinom mjestu“, dakle u opštinama gdje žive, ali i elektronskim putem i u odsustvu i putem mobilnih timova i ljevicom i desnicom...
Kad bismo nastavili s nabrajanjem svih raspoloživih mogućnosti za glasanje (što ih je Saša Magazinović temeljito prezentirao u najavi referenduma), vjerovatno bismo dobacili i do aklamacije. Ali to je, jelte, genijalni patent one druge stranke od koje SDP u oktobru planira kidnapovati vlast.
Trodnevna referendumska „Ivkova slava“ uslijedila je pošto su najistaknutiji partijci k'o čarape na nogama mijenjali stavove u vezi sa kandidatima za vrh države. Tako je predsjednik Nermin Nikšić mjesecima pričao basne o zajedničkom kandidatu stranaka okupljenih u lijevo-građanski blok. Nakon što se Željko Komšić egoistično zaletio po novi mandat „pre'sjednika iz nebodera“, Nikšić se nije branio šutnjom, već je ispalio ekskluzivu da će SDP imati čak tri kandidata.
Za svaki od dejtonskih naroda po jednog b-h-s socijaldemokratu. Onda je novopečeni glavni SDP-ovac u RS-u (čije ime nikako da upamtim jer se zapravo radi o dvije osobe) poručio da, što se njega lično i personalno tiče, od srpskog kandidata nema ništa, ali da bi se, eto, predsjednik partije trebao samožrtvovati kandidaturom za bošnjačkog. Umjesto odgovora na (iza)zov iz Banje Luke, Nikšić provodi anketu. Iz koje doznaje da dvodecenijskog parlamentarca Denisa Bećirovića u predsjedničkoj kampanji želi vidjeti više od osamdeset posto partijskog članstva...
Budući da se upravo s masovnom podrškom Bećiroviću Nikšić danima hvalisao, pitanje od milion dolara glasi: Čemu, onda, farsa s trodnevnim referendumom? Šapuće se da je to bio tek jedan od ukupno četiri ultimatuma SDP-ovog Denisa partijskom rukovodstvu. Nakon što je dobio sve što je tražio, uz uobičajeno patriotsko fejzbučenje i desničarske talambase, Bećirović je svečano prihvatio kandidataru. I Komšića bacio na konopce, u prvi predizborni nokdaun...
