Aktuelni premijer Republike Hrvatske nikako ne stoji dobro. Narušenog kredibiliteta, briselski sterilan i lišen državničke karizme, pritisnut aferama te, na koncu, zatočenik parlamentarne većine stvorene na političkoj trampi i ucjenama, Andrej Plenković teško će na Markovom trgu dočekati redovne izbore 2020. godine. Istina, za njega sve vrijeme udarnički rinta bljutava hrvatska opozicija koja se, poput ove naše zbunjene i razjedinjene, zabavlja podmetanjima i tračevima.
Ipak, Planković je preživio posljednji Sabor HDZ-a. Ideološki zagovornici endehazije i članovi kluba obožavalaca koljača s Bradine Ante Pavelića, na čelu s Ljubušakom Milijanom Vasom Brkićem i Argentincem Davorom Ivom Stierom, rafalno su s govornice ciljali u predsjednika stranke i Vlade, a svjetina u Draženovom domu egzaltirano je aplaudirala.
Jedan od govornika bio je i Dragan Čović, upravnik bosankohercegovačke filijale HDZ-a. On je pred stranačkim kolegama usred Zagreba položio zakletvu da će i ubuduće do posljednjeg bh. Hrvata braniti Hrvatsku kao zjenicu oka svoga.
“Hrvati u BiH i dalje će braniti hrvatske granice, odnosno zaustaviti svaku prijetnju koja bi se iz BiH mogla preliti u Hrvatsku. Ja vam samo mogu garantirati da s druge strane tisuću kilometara duge europske granice imate hrvatski narod. Organizirani hrvatski narod.” Osim što se, eto, samoproglasio komandantom nekakve novoosnovane hrvatske vojne krajine (Tuđman bi to valjda nazvao “predpredziđe kršćanstva”), stručnjak za graničare i friški ruski akademik prisegnuo je da će Hrvatima u BiH interesi susjedne zemlje vazda biti prioritetniji od interesa njihovih obitelji i važniji od vlastite domovine.
Nonšalantnost s kojom je cijeli jedan narod prodao za aplauz u dvorani, Čovića već na prvom narednom “Večernjakovom pečatu” ozbiljno kandidira za titulu hrvatskog veleizdajnika stoljeća. Da li će to prepoznati čitatelji uglednog dnevnog lista, saznat ćemo već u oktobru ove godine. Bilo bi logično da se Čovićevo vazalstvo kazni u Mostaru, Širokom, Posušju, Ljubuškom, Čapljini, Neumu, Grudama, Čitluku... Bilo bi, kažem, logično. Samo da se logika davno nije razišla sa BiH.