Ako je vjerovati arhivskom Boži Ljubiću, ortoped je prije dvanaest godina amputirao HDZ BiH „zbog klijentelizma, korupcije i antihrvatske politike“. U to vrijeme zastupnici novoformiranog HDZ-a 1990 u Državnom parlamentu ruše „aprilski paket“ i gase zadnju nadu za izmjenu naopakog bh. ustava. Reforma je nepovratno propala, ali zato smo dragocjeno vrijeme dostojanstveno proćerdali na beskorisna politička naduravanja i svađe.
Wikileaks će naknadno otkriti da su ustavne promjene srušene zahvaljujući podmićivanju pojedinih parlamentaraca. Tadašnji američki ambasador u Sarajevu svojim šefovima u Washingtonu referiše: „Stranka za BiH i HDZ 1990 su, radeći zajedno, vrlo vjerovatno kupile podršku time što su dale određene materijalne podsticaje, kako bi osigurale potrebna dva glasa kojima bi, uz svoje glasove, blokirale paket ustavnih promjena... Bila je to osveta Bože Ljubića Draganu Čoviću za poraz na stranačkim izborima za predsjednika HDZ-a BiH.“
Moguće je, eto, da se Ljubić rušenjem ustavnih amandmana pokušao revanširati za poraz na stranačkom saboru, ali nesumnjivo je da je Bosni i Hercegovini načinio nepopravljivu i ogromnu štetu. Pošto je napustio „devedesetku“ (s kojom se, također, uspješno vucarao po funkcijama u bh. vlasti), „Božo pravde“ osvanuo je ponovo u Čovićevom taboru.
Za poslušnost i odanost nagrađen je sinekurom u Saboru Republike Hrvatske, odakle verbalno rešeta i prijeti. Općenito, Ljubićeva uloga u Čovićevom HDZ-u svodi se na to da priča ono o čemu pametniji šute. Njegova najnovija žrtva je Valentin Inzko, kojeg optužuje za antihrvatstvo.
Mostarci bi rekli - ni p'o jada da je sva šteta u tome. Uostalom, problem s Ljubićem nikad i nije bio u kritici jednog očajnog političara i budžetskog parazita, već u neskrivenoj ksenofobiji kojom taj lik opasno kontaminira ovdašnje društvo. Jer, prvo je Ljubić prozvao političare Bošnjake. Onda su na red došli nepoželjni muslimanski migranti u Hercegovini. A danas je to famozni „kolaboracionist bošnjačke politike“ Inzko... Ako nije asocijativno, onda ništa!
