Ni za živu glavu ne bih bio u koži Aleksandra Vučića nakon pisma koje mu je složio Denis Bećirović. Mada je srbijanski predsjednik redovna žrtva nabrijanog bh. poslanika, razumljivo je da će zbog recentne epizode ubuduće dobro promisliti prije nego pisne o bilo čemu. Eno, i dokoni se konobari s beogradskih splavova naslađuju njegovom mukom. Fotelja, ruke i Srbija se tresu, a san neće na umorne oči. Kažu da mu se i onaj imenjak Vulin iza leđa smije dok Vučića po društvenim mrežama bjesomučno rafalaju i ponižavajuće (mal)tretiraju. I baš se sve glupavo potrefilo pred početak Svjetskog fudbalskog prvenstva u Rusiji.
Na istoku je zapaljivo i burno, a zapadno od nas ništa novo. Stroga bonaca, rekli bi slavonski arbajt-sezonci u Dalmaciji. Na Pantovčaku, jednako kao na Markovom trgu, o sebi se sami zabavili. Nijednog stava što vrijedi patriotske bh. pažnje, provokacije ni za lijeka. Tačno se naopako i nakrivo nasadilo čim ni poslanik Bećirović nema kome u Hrvatsku da piše. Od Kolinde Grabar-Kitarović ni traga, od Andreja Plenkovića ni glasa. Šute k'o da smo Skandinavci, ili, božemeoprosti, Česi i Slovaci. Za koji smo klinac ratovali pa da, evo, danima nemamo povoda za solidnu svađu i čestito otvoreno pismo?
U nedostatku poželjnih neprijatelja iz komšiluka, budžetskom patrioti Bećirovićevog tipa (koji pragmatično računa na glasove s ljevice, centrice, desnice i radikalne desnice) nema druge nego propagandno razigrati na domaćem terenu. Mogao bi se, recimo, ljudski, a ne politikantski oglasiti u vezi s drskim turskim kidnapovanjem Selmira Mašetovića, međutim nema šanse! S prijateljima se Bećirović ne svađa. Teško da ćete ga čuti i kako osuđuje, štajaznam, višedecenijsku korupciju, kriminal i odvratnu politizaciju vjere od SDA, jer takvim se temama, jelte, deklarisani musliman i socijaldemokrata ne bavi. Valjda je iz ideološkog rakursa čvrsto odlučio prešutjeti i jalijaške prozivke Bakira Izetbegovića, političara o kojem valjda još jedino Denis Bećirović nikad ništa loše nije rekao.
Kako vidimo, šarolik je izbor tema za kampanju, samo kad bi se SDP-ov Denis barem jednom u životu udostojio progovoriti o orasima u džepovima bošnjačke političke elite. Bogu fala, u njegovim otvorenim pismima krivci su uvijek neki drugi. A ti drugi nisu Bošnjaci.
