"Omiljena uloga svakog nacionalizma jeste uloga žrtve“, lucidno je u zagrebačkom „Jutarnjem listu“ zapisao Jurica Pavičić. Na Balkanu se besprijekorna argumentiranost ove konstatacije zrcali u medijskim istupima ovdašnjih (klero)nacionalističkih elita koje koriste svaku zgodnu priliku da bi našu stvarnost (o)farbali pričom o ugroženosti vlastitog stada. Vještim kreiranjem straha od navodnih dušmana, a zapravo jednako nesretnih, poniženih i izmanipuliranih ljudi, nacionalisti opstaju na vlasti puna tri desetljeća.

Obratimo, zato, pažnju na propagandne poruke dominantnih nacionalizama u Bosni i Hercegovini tokom, obljetnicama potentnog, studenog novembra. U HDZ-u, recimo, to su dani idealni za veličanje „Herceg-Bosne“.

Na bandere vješaju ratne zastave, u crkvama služe mise zadušnice, dok prodaja skupocjenih vijenaca sa središnjom crveno-bijelom šahovnicom tradicionalno ostvaruje izvanrednu ponudu i potražnju. Tokom prošlog vikenda jedan će takav vijenac na grob osnivača „Udruženog zločinačkog poduhvata“ položiti i Dragan Čović. A da je barem živ, k'o što nije, Mate Boban zasluženo bi čamio u nekom evropskom zatvoru kao osuđeni ratni zločinac, poglavica zloglasnog UZP-a! Ovako, njegova je zadnja pošta „beatificirana“ u šovinističko svetilište zadojenih HDZ-ovaca.

Sutra je i godišnjica potpisivanja Mirovnog sporazuma. Govorimo o jednom od prihvatljivijih datuma među ovdašnjim (veliko)srpskim nacionalistima. Zaklinjati se u dejtonske minimalističke nadležnosti, držati se kao pijan plota feleričnih odredaba iz jedva sklopljenog ugovora o prekidu rata, mantra je na kojoj jaše vlasnik RS-a Milorad Dodik. Da bi onda brutalno, nažalost i nekažnjeno, pljuvao na naše svetinje granatirajući suverenitet međunarodno priznate države.

I konačno, licemjerje SDA u odnosu na tekovine ZAVNOBiH-a, kao ugaonog kamena za nastanak i opstanak Domovine. Poznato je da zeleni ideolozi nikad nisu bili na istoj strani historije sa Titovim partizanima. Zato valjda prečesto brkaju pojmove, pa civilizacijski otpor fašizmu nehotično izjednačavaju sa vlastitim magnovenjima o „borbi protiv antifašizma“. Da se ne lažemo, obilježavanje bosanskohercegovačke antifašističke državnosti za SDA-ovce tek je običan neradni dan, slobodno vrijeme namijenjeno opuštanju u krugu budžetski zbrinute šire familije...