Ljekari u Federaciji BiH najavljuju generalni štrajk, pacijenti kupuju citostatike, zavoje, antibiotike, medicinske sestre i tehničari uče njemački i odlaze iz zemlje, liste čekanja na najjednostavniji pregled su poduge, transplantacije su samo incident, nestalo je vakcina za gripu...
Tako u samo jednoj rečenici stane tek manji dio problema zdravstvenog sistema koje osjetimo direktno na svojoj koži. Svaki odlazak doktoru predstavlja frustraciju. Pacijentima nikad nije bilo teže, a odgovorni nemušto odgovaraju da čine sve što je u njihovoj moći te upućuju da nigdje nije savršeno.
Da u tome ipak nema istine, pokazuju podaci relevantnih institucija o kvalitetu zdravstvene zaštite u Evropi. Da ne idemo u bijeli svijet, ostat ćemo tek u regionu, gdje Srbija, Hrvatska, Crna Gora... bilježe pomake. Nas nema ni na mapi, pa nas nema ni na listi, jer naši podaci nisu pouzdani, rejting nam je loš, sistem nikakav.
Poređenja radi, u Srbiji se godišnje po glavi stanovnika u zdravstvenu zaštitu izdvoji 1.088 KM, u BiH tek 675. I to u prosjeku, koji dobijemo zbrajajući izdvajanja po kantonima.
Za to vrijeme, bolnice grcaju u gubicima, status doktora (onih koji su ostali) sve je gori, nema strategije uređenja zdravstvenog sistema, prepiremo se oko nivoa primarne i tercijarne zaštite.
Zato na pitanje ko i gdje potroši silni novac koji se prikuplja kroz zdravstveno osiguranje i gdje taj novac na kraju završava, trebaju odgovoriti oni koji se svim silama trude da održe neodrživi sistem, s najmanje 13 zdravstvenih sistema, isto toliko pravila, poteškoća i prepreka!
Zdravstvo nam pod hitno treba na bolovanje. Mora završiti u rukama najboljih stručnjaka! Ovi koji su se do sada brinuli o zdravstvu, napravili su klasičnu crnohumornu doktorsku grešku – operacija uspjela, pacijent podlegao!