Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić jučer je konačno priznao Srbiji da nema ništa od snova o razgraničenju i promjeni granica u regionu.
Berlinski sastanak, održan početkom sedmice, na kojem su s jedne strane stola bili lideri regiona, a s druge njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron), postaje sve jasnije, ključni je moment za razbijanje snova kojih je bilo u Beogradu, Prištini, ali i u Banjoj Luci.
Crtanja novih karata (po salvetama ili komadićima papira) sada su, zahvaljujući energičnoj i pragmatičnoj njemačkoj kancelarki, zauvijek otpisana. Ona je i Vučiću i Tačiju (Thaci) u Berlinu, čita se to između redova, poručila da nema ništa od prekompozicije sadašnjeg stanja.
Svjesna je Merkel da bi eventualno otcjepljenje, pripajanje, dodavanje i oduzimanje ma i pedlja tuđe teritorije, domino-efektom izazvalo stravične posljedice. Ne samo u vječito nemirnom regionu nego i širom Evrope, gdje decenijama pojedine zemlje, među njima ima i članica Evropske unije, također snivaju snove o oduzimanju i dodavanju.
Vučić je tako jučer priznao da su propale njegove intimne ideje o razgraničenju, koje je nazvao kompromisom. Dodao je da će to skupo koštati Srbiju i da će se rezultati te važne odluke koju su zajednički donijeli Merkel i Makron osjetiti tek za 20-30 godina.
Šta se zaista događalo u Berlinu, Vučić će saopćiti Srbima s Kosova nakon 10. maja. Kad prođe vojna parada u Nišu te Vučić demonstrira silu, koja mu, nakon berlinskih tvrdih zaključaka, ostaje utješna nagrada.
Bez obzira na to što nigdje i nikad javno i zvanično nije spomenuta naša zemlja u kontekstu razgraničenja i razmjena teritorija Srbije i Kosova, jasno je da je nakon Berlina nokautiran Milorad Dodik i njegovo uporno insistiranje da konačno treba mijenjati, dijeliti, nuditi, izdvajati RS iz okvira BiH.
Možda je i bolje što nije dobio poziv na sastanak. Ne samo da je već tim gestom bilo jasno u kojem smjeru sastanak može ići, nego on treba biti zahvalan domaćinima što su ga poštedjeli poniženja.
