Pita me prijatelj, Sarajlija, koji sada živi u Italiji, došao na odmor, gdje vi izlazite, molim te. Bio sinoć vani sa starom rajom, jedan živi sad u Kanadi, drugi u Austriji. Iz dva ih restorana „izbacili“ jer zatvaraju u ponoć.

Završili u klubu punom mlađarije u kojem turbofolk nagriza bubne opne, a htjeli popričati. Dugo se nisu vidjeli.

Onako kako žive metropole

Nisam imala odgovor. Kažem, nemam ti nikakvu preporuku. Ne znam. Ono što radi poslije ponoći je upravo to. Nekoliko lokala u kojima, uz dužno poštovanje i vlasnicima i klijenteli, ne možete sjediti s prijateljima, poslovnim saradnicima, razgovarati uz laganu muziku i uživati dok želite.

Ovih dana zato sve se mijenja. Naglavačke. Nabolje. Grad vrvi od ljudi. Dijaspora stiže u najvećem broju u avgustu. Sarajevo puno registarskih tablica Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Ulice danju prepune šetača. Isto je i noću. Kafići, kafane, bašte, klubovi, vinoteke, restorani. Sve krcato. Koncerti na nekoliko otvorenih stejdževa. Kina puna.

Traže se karte, dogovara gdje će ko. Sazivaju prijatelji, kolege, poznanici. Haj'mo vani. Sarajevske omladine nema na moru ovih sedam dana, ako ko ne zaluta.

Šta je reći?

Počeo je Sarajevo Film Festival. Ove godine je 25. jubilarno izdanje i glavni grad Bosne i Hercegovine napokon može početi živjeti onako kako žive veliki evropski i svjetski gradovi. Onako kako žive metropole svaki dan.

Ne radi se ovdje o pukoj zabavi, narodnom veselju, potrebi za kafanama. Radi se o elementima koji grad čine gradom. Koji razlikuju metropolu od palanke.  

Sarajevo Film Festival je jedna od najdivnijih stvari koje su se, kada govorimo o kulturi, mogle desiti Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Dovede on u grad regionalne, evropske i svjetske zvijezde, i gurne ga u fokus medijske pažnje po nečemu lijepom i kvalitetnom. Tu ništa sporno nema.

Moramo li čekati godinu

Al' moraju li Sarajlije čekati SFF da bi mogle šetati gradom u dva ujutro, a da grad ne liči na pustaru? Moramo li čekati SFF da budemo do tri vani s prijateljima? Moramo li čekati SFF da se osjećamo kao da živimo u velikom gradu?

Danas moramo. 

A Sarajlije s nešto više godina u dokumentima posvjedočile bi da u njihovom i našem Sarajevo nije uvijek moralo. U FIS-u nikad sve stolice nisu bile prazne, bilo koje doba dana i noći bilo. Da ne brojimo druge lokale... Posvjedočili bi i da su nova vremena donijela i polusvijet. Dosta takvih naći će se i ovih festivalskih dana na ulicama. 

Jesmo li postali selo s trolejbusom, kako reče Dino Šaran...