Jasmin Najetović, rudar iz pogona Stranjani, već 18 godina silazi u jamu kako bi prehranio porodicu. Skupa sa svojim komoratima prošle sedmice štrajkovao je glađu duboko u utrobi zemlje. U ispovijesti koju je dao našem novinaru kaže da rudari samo traže ono što su zaradili – svoje plaće.

Rečenica od koje se trese zemlja

Međutim, u nastavku priče, očito potpuno svjestan onoga što mu se dešava, s punim pravom rezigniran, ogorčen, bijesan na državu, kaže sljedeće:

- Boli me srce jer sam sa 17 godina bio u vojsci, a sa 42 sam odlučio rušiti prvo Sarajevo, pa onda sve redom.

Od ove rečenice zemlja se trese. Toliko nepravde, očaja i istine se krije iza nje.

Jasmin Najetović moje je godište. Na početku agresije na BiH imali smo 15, 16 godina. Uništeno nam je djetinjstvo, bili smo sretni ako su naši bližnji živi, a ne jer smo upoznali djevojku/momka, dobili pet iz matematike, kupili “Leviske”...

U trenutku dok čitam njegovu ispovijest, pred očima mi je drug iz školskih klupa, rahmetli Amer Bajić. Poginuo je mjesec prije okončanja četverogodišnjeg užasa u kojem su svi bili ljudi više nego danas. A bio je dječak, omiljen, pristojan, blag... Još mi je njegov osmijeh pred očima.

Jasmin se borio za sve nas. Danas se mora boriti za sebe. A ne traži ništa što mu ne pripada. Nit' leži kući, nit' čeka da mu nešto padne s grane.

Rudari su nam gladni, ljekari nam štrajkuju. Ako je iko sumnjao, mi brzo i sigurno koračamo unazad. Tonemo s tegovima na nogama.

Tuga, jad i čemer

Štrajk rudara zatekao me je u paralelnom univerzumu, zapadnoj Evropi. S kolegama iz Hrvatske bila sam na Sajmu automobila u Frankfurtu. Jedan od najvećih svjetskih autosalona prolazi kroz krizu. Prošle godine privukao je 1.000 izlagača, ove godine 800. Ali to je sad manje bitno, jer u pitanju je samo pretakanje novca u moderniji marketing. Bitno je da ga ima i da se ulaže.

Kompletna autoindustrija sve svoje snage trenutno usmjerava na elektrifikaciju vozila. Njemačka kancelarka Angela Merkel, fotografirajući se pored najnovijeg modela njemačkog giganta Mercedesa, na otvorenju sajma pozvala je proizvođače automobila da više ulažu u električna vozila, a njihov pokušaj da se stvori održiviji način putovanja nazvala je „herkulovskim zadatkom“.

A u BiH u 2017. godini uvezeno je 10 električnih automobila, u 2018. devet, u prva četiri mjeseca 2019. nijedan! Imamo četiri punionice. Država ne daje podsticaj, automobili su preskupi za naš standard. I, naravno, vrtimo se ukrug.

Hodam kroz sajam, gledam „spejs šatlove“ od automobila, slušam o autonomnoj vožnji za koju traže zakonska rješenja, ljubomorna sam na hrvatske kolege koje upijaju svaku informaciju jer su kod njih porasli i interes i prodaja e-automobila, i čitam naše portale. Izmučene rudare iz jame, jednog po jednog, odvodi Hitna pomoć... Tuga, jad i čemer.

Kod nas se čovjek lučem traži

Na kraju sedmice otvara se jama užasa i neljudskosti u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine “Pazarić“.

Direktor Redžep Salić otkrio je medijima brojne malverzacije, ali ono što najviše boli jesu katastrofalni uvjeti u kojima su boravili štićenici Zavoda. Pa je li vam išta sveto?!

Sve vrijeme mi je u glavi anegdota o grčkom filozofu, kiniku Diogenu iz Sinope:

- Šetao je Diogen usred dana, s upaljenim fenjerom, po trgu tražeći nešto. Kada su ga upitali šta traži, odgovorio im je: “Tražim čovjeka”...