Temeljna kriza 21. stoljeća za Evropu je izbjeglička kriza, slažu se stručnjaci, no, kod nas, gdje je stručnjaka opće prakse u svakom sokaku po nekoliko, niko, za divno čudo, nije prepoznao problem.
U susjedstvu i širom Evropske unije imaju plan A, B i C, za svaki slučaj i priliku, a kod nas ne vape za pomoći samo u Krajini i Tuzli, gdje kriza dostiže kritičnu tačku, već i državne institucije, poput Granične policije, koji nemaju ni osnovnih sredstava za rad. Delegacija Evropske unije u BiH jučer je, po ko zna koji put, pozvala bh. vlasti da rješavaju problem, pojačaju napore, preuzmu odgovornost. I, prije svega, pokažu minimum humanosti i migrantima koji žive u neljudskim uvjetima u Vučjaku osiguraju makar malo dostojanstva.
Svjesni su i Evropljani da Bihać i Unsko-sanski kanton teret krize više ne mogu i ne trebaju nositi sami. Znaju i ptice na grani da će zima donijeti probleme i migrantima i građanima oko migrantskih naselja. Ove i prošle godine EU je našoj zemlji osigurala 34 miliona eura za pomoć migrantima. Je li vrijeme da pitamo gdje je taj novac? U isto vrijeme, a s dolaskom hladnijih dana, migrantska ruta sve je utabanija prema Hercegovini. Tamo je već pala prva žrtva, a mještani rijetko naseljenih sela su u strahu. Politički spin zna udariti gdje smo najslabiji. A tu i nadaleko čuveno gostoprimstvo pada u vodu.
No, vlasti to niti vide, niti čuju, niti saosjećaju. Ni fening nije otišao na račun graničara, koji budno paze ne samo da ilegalni migranti uđu u zemlju već i šverceri, dileri, ubice, bjegunci pred zakonom.
Tako naš problem, na kraju krajeva, nisu migranti. Mi smo problem sami sebi. Kad prepustite svoju granicu na milost i nemilost, šaljete signal da vas nije briga. Ni za imovinu, ni za građane, ni za vlastito dvorište. To se zove temeljna kriza.
