Crna Gora, kako se čini, na putu je da osvoji ključni korak ka konačnom odupiranju velikosrpskim fantazmagorijama.

Usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti posljednja je faza čupanja iz ralja zvaničnog Beograda, koji na sve načine već decenijama pokušava ovu zemlju držati u neizvjesnosti i pod svojom šapom.

Poslanici crnogorskog parlamenta, uprkos pritiscima i prijetnjama opozicionih srpskih stranaka i Srpske pravoslavne crkve, raspravljali su o ovom zakonu.

Njime je jasno propisano da će državna imovina biti svi vjerski objekti koji su kulturno naslijeđe, a koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918., a kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u vlasništvo neke vjerske zajednice.

Predsjednik Milo Đukanović Crnu Goru tako je na vrijeme prvo iščupao iz štetnog državnog saveza sa Srbijom te je uveo u NATO, a na pravom je putu da ta zemlja postane prva sljedeća članica Evropske unije. I sada je Crna Gora, čiji je lider svjestan da se posljednji korak ka EU ne može desiti dok se u red ne dovede i vjerska imovina, vratila i svoju crkvu, a pod zakon želi staviti i sve ostale vjerske zajednice.

Inače je svaka pozitivna promjena u Crnoj Gori popraćena turbulentnim dešavanjima koja uzrokuju retrogradne sile uglavnom iz Beograda, ali i Moskve.

Od propalog državnog udara tokom izbora 2016. godine do demonstracija i pritisaka tokom konačne odluke o članstvu u NATO-u. U oba slučaja, u nerede i haos prste su imale umiješane srbijanske i ruske službe, što je pravosuđe Crne Gore već procesuiralo.

Crna Gora, iako mala zemlja, ipak ima dovoljno hrabrosti i mudrosti da u ključnim trenucima digne glas za bolju budućnost i državu 21. stoljeća.