Vijesti o podnošenju krivičnih prijava protiv veselih gostiju na proslavi rođendana sarajevskog doktora Šabanovića te o (konačnom) početku istrage u aferi „Respirator“ nekako su jučer podigle prilično (s)umornu atmosferu.
Dva mjeseca karantina, čitanje i gledanje vijesti, ograničeno kretanje, neizvjesna budućnost kod svakoga od nas otvorili su bezbroj pitanja. No, istina je, kako god nam bilo, držali smo se stare devize da je sve lakše „sa svijetom“ i da ćemo disciplinirani, solidarni, pametni i pažljivi sve lakše pregurati.
S iskustvom rata, koji je nekome, budimo iskreni, više bio brat nego rat, ponadali smo se da ćemo „ovoga puta“ drugačije i da će ljudskost i plemenitost obilježiti i ovu borbu. No, ne lezi vraže, polako se iz učmalosti naših karantina počeo pomaljati zao duh korupcije, kriminala, manipulacija, frustracija.
O aferi „Respirator“, koja je obilježila pandemiju i zasjenila broj oboljelih, zaraženih, preminulih, još se razotkrivaju detalji. Javnost se s pravom pitala zašto nadležni nisu reagirali brže, novinari otkrivaju tokove novca, fakture i narudžbenice. No, kad su se jučer policijska vozila zaustavila pred zgradom Federalne uprave civilne zaštite i sjedišta kompanije „Srebrena malina“, kao da se počelo malo razdanjivati.
Ekspresno su, nakon već čuvenog korona derneka, napisane krivične prijave protiv onih koji su se usudili prekršiti pravila. Među njima je bilo uglednih i poznatih javnih ličnosti. Upravo onih na koji se javnost počesto i ugleda. Onih za koje ta ista javnost počesto misli i govori da su „nedodirljivi“.
Eh, sad kad se, makar sitnim potezima, pokazalo da baš nedodirljivih i nema, kao da smo se razbudili.
Je l' počelo? Ostvaruje li se ona čuvena, dobro nam poznata i u šali izgovorena rečenica da pravna država počinje od ponedjeljka, pitanje je koje je jučer često postavljano. Ni utorak nije loš dan da počne. Samo neka počne!
