Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), kroz projekt ''Povjerenje, razumijevanje, odgovornost za budućnost'' (PRO-Budućnost), planira podržati ideje koje vode ka pomirenju, koje uključuju mlade iz lokalnih zajednica u BiH.
Američki ambasador u BiH Erik Nelson (Eric), putem društvenih mreža, pojašnjava da iza ovakvih projekata ne moraju stajati registrirana udruženja građana, već finansijsku podršku mogu tražiti i neformalne grupe građana.
Na stranu sada komentari poput onih da se ni s kim nismo ni svađali pa da bismo se mirili, dileme jesmo li zaratili ili je neko prvi napadnut, a onaj drugi odgovorio, ko je počeo rat i slične fraze kao povod za beskonačne rasprave.
Pomirenje bi podrazumijevalo svaku aktivnost koja bi vodila normalizaciji konstantnih međunacionalnih sukoba u društvenom prostoru, koji traju već skoro tri decenije, uz koje nam djeca postaju odrasli ljudi, a koje se stalno krčkaju nad vatrom koju iznova raspiri dnevna politika.
Čim se sudionici ovog začaranog kruga zamisle nad vlastitom sudbinom, stanjem u novčaniku i frižideru, odlaskom djeteta, baš u momentu kad im se nametne racionalno pitanje “Do kada ovako”, pojavi se neka ispružena ruka s litrom benzina. Umjesto o ručku, plaći, boljem putu, bolnici i školi, rasplamte se već poznate teme koje veze s aktuelnim trenutkom baš i nemaju.
- Mi stalno patimo od historije, stalno u rikverc neki se ide. Kao da smo u kolektivnoj halucinaciji u kojoj tumaramo iz 1918. do 1941., pa do 1389. A ko živi sad - kazao je nedavno popularni glumac Andrija Milošević.
Onima što “žive sad”, na račun začaranog bosanskog kruga, pomirenje nije interes, inače bi ga i sami poticali, ne gledajući kako put ka pomirenju u BiH pokušavaju trasirati SAD i druge zemlje.
