Jeste li se ikad upitali da li za imenovane državne funkcionere („dužnosnike“) vrijede ista pravila i isti zakoni kao za običan svijet i obične ljude? Mora li taj neki dužnosnik – prilikom stupanja na radno mjesto - pribaviti relevantne potvrde i nalaze o valjanosti svoga tjelesnog i mentalnog zdravlja?

Iznimne situacije

Ne mora. Ja i ti moramo, on ne mora. A ko mu je dao to pravo da ne mora ono što ja moram? Dao ga on sam sebi. Dali ga oni sami sebi. - E, to im se pravo mora oduzeti!

Iznimne društvene situacije i stanja - kakvo nam je, evo, palo sa nebesa i dopuzalo iz bunkerisanih naučnih laboratorija - nalažu da se zategnu, a ne da se olabave uzde kolektivne discipline i do maksimuma pojača kontrola onih koji odlučuju o našim životima. Ne može svaki Onaj Kojeg Stranka Odabere preuzimati važne društvene poslove a da prije preuzimanja ne podastre validne dokaze o svome tjelesnom i mentalnom zdravlju!

Pa se ne bi moglo događati da ministar zdravlja, nakon dva mjeseca od stupanja na dužnost, podnese ostavku - iz zdravstvenih razloga! - Predugo sam svjedok naših društvenih zbivanja i barem je tridesetak raznih ministara bivalo u prilici da odlučuje o mojoj egzistenciji, i danas, u svojoj 77. godini, s punom odgovornošću tvrdim da sam susretao, i susrećem, visoko pozicionirane dužnosnike koji bi imali velikih problema da pred odgovornom komisijom dokažu svoje mentalno zdravlje.

Ne mislim ovdje na razne vrste ovisnosti - u koje lako upada onaj koji je do juče bio svega željan, pa mu odjednom sve postalo dostupno - nego na stvarne mentalne poremećaje, s kojima mu ne bi bio dopušten ulaz u školsku učionicu, a jeste u ministarsku fotelju i na bilo koju direktorsku poziciju!

Obični građani

Kratko, jasno - dok ne bude kasno: prije nego završe izbori i počne jagma oko „pozicija“, po najbržoj mogućoj proceduri donijeti uredbu koja bi i sve buduće funkcionere, ministre i direktore obavezala na poštovanje zakona koje moraju poštovati svi ostali, tzv. obični građani.