Kao i u slučajevima kada smo pokušavali obavljati posao Blaža Sliškovića i Ćire Blaževića, sastavljajući najboljih 11 u reprezentaciji i baveći se taktikom kojom bismo dominirali na terenu, tako se ni danas ne isplati raditi tuđi posao, pogotovo onaj za koji nismo kompetentni. 

Uzaludne su naše analize geostrateških turbulencija, procjene napretka ruske vojske i snage ukrajinske odbrane i predviđanja dokle će dobaciti ruski, a dokle američki utjecaj u svijetu u kojem ćemo se sutra probuditi.

Tu vrstu analiza treba ostaviti Berki Zečeviću, Nevenu Kazazoviću i ljudima od struke, a svako od nas ponaosob posvetiti se tome kako da na što bolji način prve proljetne dane, mimo društvenih mreža i beskorisnih rasprava, iskoristimo radeći ono što najbolje znamo kako bi ljeto i jesen bili podnošljiviji.

Svaka ideja u još jednoj u nizu teških godina zlata je vrijedna pored vlasti koju je izgleda nemoguće pokrenuti da životnim temama i problemima posveti više pažnje. 

Dok svijet brine hoće li sutra imati hljeba i plina, a bh. građani iz skromnih primanja nastoje platiti još jedan mjesec sve skupljeg života, političari troše vrijeme na međusobne svađe, blokade, obračune s novinarima i zauzimanje što bolje startne pozicije pred još jedne izbore.

Kada bi slušali savjete stručnjaka i vapaje građana, kad bi na razgovore o ekonomskim mjerama potrošili barem onoliko vremena i energije koliko na vlastite pozicije u novim neusvojenim izbornim pravilima, posljedice po najsiromašnije stanovnike BiH sigurno bi bile blaže. Međutim, apeli u tom smislu, čini se, još su jedan uzaludan posao.