Na bh. političkoj sceni svjedoci smo da smo viđali svakakve protuhe. Ipak, teško da će u bližoj političkoj budućnosti biti štetnijeg, besramnijeg i beskorisnijeg ministra vanjskih poslova nego što je to bila Bisera Turković, srećom, odlazeća ministrica vanjskih poslova BiH. Za četiri godine njenog mandata bh.

diplomatija i ugled u zapadnim državama spali su na minimum. Ministrica je bila zaokupljenija putovanjima po Istoku, s kojeg će joj, kao najveći diplomatski podvig, ostati upamćeno osiguravanje donacije od Saudijske Arabije u obliku hurmi.

Da sramota dostigne svoj maksimum, Turković se potrudila pred sam kraj svog mandata, kada je u Sarajevu primila iranskog ministra vanjskih poslova upravo u trenucima dok je krvavi iranski režim ubijao i hapsio tamošnje demonstrante. Prema njenom nalogu, BiH je u UN-u bila suzdržana i u osudi kršenja ljudskih prava u Iranu, čime se otvoreno konfrontirala sa zapadnim državama.

I dok je iza sebe ostavljala katastrofu, građanima BiH Turković je cinično poručivala da nemaju pravo da se žale jer imaju šta da jedu. A da ima šta da jede, Turković je osigurala svojoj „bebi“, kako od milja zove sina Alija, čovjeka u četrdesetim godinama.

Nakon što je Osmica njenu “bebu” uhljebio u bh. ambasadu u Kataru na mjestu oficira za vezu, na kraju mandata svih njih skupa notorni Mehmedagić odlučio se pobrinuti da “bebin” bude produžen za naredne tri godine.

Kakav god da bude njen nasljednik, gori biti ne može.