Bez obzira na česta, brojna, dugogodišnja upozorenja međunarodnih organizacija, eksperata, medija i građana da ostajemo bez najvrednijeg što imamo – mladosti, vlasti u BiH do kraja su istrajne u ignoriranju opasnosti koja nam prijeti.
Pred činjenicom da su dijelovi ove zemlje već postali pusti, da se pretvaramo u zemlju staraca, čiji bi se sistem u skoroj budućnosti mogao do kraja urušiti, još jedanput su zažmirili odgovorni koji se ni o prijedlogu zakona o popisu stanovništva nisu mogli dogovoriti, pa je BiH propustila i posljednji rok da u ovoj popisnoj dekadi realizira projekt koji su već završile sve zemlje regiona, osim Crne Gore, koja će to učiniti u novembru.
Na ovaj način lakše je nastaviti relativizirati alarmantne podatke da smo država s najvišim procentom odlaska stanovništva, da smo za deset godina ostali bez pola miliona ljudi te da se ovaj opasan proces intenzivira zbog neodgovornih, nacionalističkih, konfliktnih politika, koje ne brinu o vlastitim građanima, ali i zbog potreba za radnom snagom i ublažavanja kriterija za ulazak u zemlje gdje se čovjek više cijeni, gdje je standard bolji, a briga manje.
