Vladimir Putin je zločinac za kojim je Međunarodni krivični sud (MKS) izdao nalog za hapšenje.

Iako se već godinu govori kako ruski vojnici pod komandom svojih generala i nadređenih, koji opet dobivaju naredbe od samog predsjednika Rusije, vrše stravične zločine nad ukrajinskim stanovništvom, sada je i zvanično. Putinu se na teret stavljaju ratni zločini u domeni sumnje u nezakonitu deportaciju djece i nezakonito prebacivanje ljudi s teritorije Ukrajine u Rusku Federaciju.

Čekat ćemo i da ubistva dođu na naplatu.

Džabe sva oglašavanja zvanične Moskve i negiranja kako krivice tako i nadležnosti MKS-a. Džabe jer je Putin sada itekako ograničenog kretanja, s obzirom na to da će ga skoro sve zemlje koje su potpisnice Rimskog statuta, čim Putin kroči na njihovu teritoriju, isporučiti Hagu. Bio on predsjednik ili ne.

I dok oni koji punim plućima brane Putina, uključujući ambasadore ove države po svijetu, simptomatično je to da upravo Ruska ambasada u BiH, uprkos silnim reakcijama, još zvanično nije izdala neko saopćenje u kojem će prikazati Putina kao sveca koji se bori za pravdu i poštenje te da je daleko od zločinca.

Ponavljam, nisu zvanično. Posljednjih dana njihova Facebook stranica, koju inače i koriste za obraćanje javnosti, pa i u slučaju kada treba blatiti umjetnost u BiH, ne sadrži objavu o nalogu MKS-a i zločincu Putinu. No, ažurni su u proslavljanju godišnjice nasilnog pripajanja Krima i optuživanju vlade SAD za navodne zločine u Iraku, posebno ističući brojke raseljenih osoba. Simptomatično.

Ovo je početak Putinovog kraja.

Mada se sada privođenje Putina pred lice pravde u Haškom tribunalu čini kao nemoguća misija, treba se samo sjetiti slučaja ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Kada je optužen, mnogi su bili pesimisti, no Srbija ga je isporučila Hagu. Jeste da je prethodno bio svrgnut s vlasti. Ko zna, možda ista sudbina čeka Putina.

Pravda je, ipak, koliko-toliko dostižna.