Prvo poluvrijeme je, što bi rekao Fadil Novalić, završeno. A rezultat je takav da je on, zajedno sa svojim kompanjonima Fahrudinom Solakom i Fikretom Hodžićem, osuđen na dugogodišnju robiju za respiratorni kriminal. Nije mu pomoglo ni izdvojeno mišljenje Branka Perića, sudije koji, “nekim čudom”, uvijek završava na predmetima koji se tiču SDA-ovaca i koji bez izuzetka, od Osmice do Fadila, glasa za oslobađajuće presude.
Osim čudne koincidencije da ga uvijek zapadaju ovakvi slučajevi, Perić je čuven i po tome što sudnicu koristi kao svoju propovjedaonicu u kojoj, tokom izricanja presuda, drži govore o svemu i svačemu, dijeli moralne lekcije te lupeta uzduž i poprijeko. Tako je bilo i na izricanju presude Novaliću i ekipi.
Perić je, mimo sudske prakse i zakona, insistirao na tome da pročita svoje izdvojeno mišljenje u odnosu na drugu dvojicu sudija. Osim bisera u obrazloženju svog mišljenja, poput „nije svaka zloupotreba krivično djelo” (da, zloupotreba položaja je upravo to, krivično djelo), Perić se obrušio i na „Dnevni avaz“, pa je, u maniru kog bi se postidio i Lukašenko, pozvao institucije da „obrate pažnju na rad medija“.
Teško je reći šta je sramotnije u djelovanju ovog bivšeg kolumniste, a sadašnjeg oralnog komentatora društveno-političkih dešavanja koji sudnicu koristi umjesto studija – njegove dokumentirane veze s režimom ili zloupotreba sudijske odore za pravno neutemeljene ispade i obračune s neistomišljenicima prilikom izricanja presuda, pri čemu ne preza ni od totalitarnog prizivanja državne sile da kazni „neposlušne“ medije. Treba li spominjati da je ovakvo ponašanje potpuno strano sudskoj praksi i dignitetu sudske profesije.
S Perićevim odbijanjem da procesuira ratne zločine u Tesliću (gdje je bio tužilac) i vezama koje ti slučajevi imaju s njegovim današnjim sudskim djelovanjem javnost je bila i svakako će tek biti detaljnije upoznata.
No, ono što je jasno jeste da je svaki dan koji ovakve osobe provedu na poziciji sudija najviših sudskih institucija u zemlji dan sramote za BiH i njeno pravosuđe.
Brojni izvještaji, od EU do “Transparency Internationala”, pokazuju da je pravosuđe najbolesniji dio bh. društva. Jasno je da je za ozdravljenje bh. društva neophodno započeti s procesom uklanjanja s pozicija perića i drugih bolesti.
