Kompletna pažnja javnosti već danima je usmjerena na događaje u Rusiji, poteze i poruke Milorada Dodika i nasrtaje RS na Ured visokog predstavnika i Ustavni sud BiH.

S razlogom, jer oružana pobuna plaćenika u Rusiji, tih pasa rata što su krv i nesreću donijeli gdje god su kročili, potvrđuje odgovor naroda ovih prostora na svaki spomen rata bilo gdje u svijetu – ko rat želio, u kući mu bio!

S druge strane, sve otvoreniji i drskiji nasrtaji iz RS i nekažnjene prijetnje otcjepljenjem pola države ne mogu ostaviti ravnodušnim nikoga ko se još sjeća kako je završio prethodni pokušaj podjele onoga što se podijeliti ne da.

U kovitlacu krupnih političkih tema i udarnih vijesti, u kojem ni one o zemljotresima ne traju dugo, nadati se da neko, barem krajičkom oka, prati i ekonomska kretanja i upozorenja analitičara da pad inflacije ne prate cijene osnovnih životnih namirnica.

Ohrabrujuće bi zvučalo kada bi neka od institucija analizirala utjecaj dramatičnog pada njemačke ekonomije na broj radnih mjesta u BiH, jer radi se o najvažnijem vanjskotrgovinskom partneru naše zemlje. Dok ekonomisti njemačkoj privredi, koja je u prvom tromjesečju ušla u recesiju, najavljuju teška vremena, brdo izazova i bolest koja neće brzo proći, njihove kolege u BiH ističu da će se kriza u Njemačkoj na BiH odraziti kroz gubitak poslova i radnih mjesta, smanjenje investicija i doznaka od naših ljudi koji žive i rade u toj zemlji, pa čak i povratak mnogih kućama.

U jeku političkih bitaka o krupnim političkim pitanjima bilo bi racionalno, više nego poželjno – a zbog dosadašnjih iskustava da se svaki povjetarac u svijetu kod nas pretvori u oluju – čak i nužno, konačno se posvetiti ekonomiji.

Onome od čega građani žive ili s čime preživljavaju. Gladnima im je teže fokusirati se na planove i slijediti samozvane zaštitnike „nacionalnih interesa“ koje su odavno prozreli jer jedini zajednički vrhunski nacionalni interesi su hljeb, mir i ostanak kod kuće.