„Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda. Kao dijete - zaigrano, prostodušno, naivno, lakovjerno, djetinjasto... Zato ono prvo i pruža ruke...“ Napisao je to svojevremeno Đorđe Balašević, čovjek koji je pripadao onoj manjini pacifista na ovim prostorima.
Iako se nikada nije upitalo treba li, Sarajevo je dom za mnoge iz drugih gradova koji dođu tu raditi, studirati, živjeti... Pitaju te kako se zoveš jer, je l', moraju imati evidenciju, ali malo koga briga kako se izjašnjavaš po nacionalnosti i vjeri. Tako i treba.
Sve dok dvije studentice iz bh. entiteta RS, koje zdušno uzimaju sve blagodati Sarajeva u vidu učenja, ne pokažu pravo lice njih i njima sličnih. Nacionalista! Fašista! Neljudi!
Reći: „Nek' smo vas pobili“, misleći na Bošnjake koji su masovno stradali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, u najmanju je ruku glupo i pokazuje svu neobrazovanost. O empatiji nećemo, jer očigledno je to još jedna riječ koju nisu naučile tokom školovanja u dijelu Bosne, podaleko od Sarajeva.
To je kriv sistem koji od 1995. naovamo obrće historiju prodavajući priču kako su branili otadžbinu, istu onu kojom su sokolili vojnike 90-tih. „Srbi su ugroženi.“ Govorili su to tada, govore i danas.