Strah, razočarenje, sram, gađenje... Ne znam šta bih prije izabrala da opišem kako se osjećam pri pomisli na Nizamu. Lijepu, mladu, s očaravajućim osmijehom. Majku.

Koliko puta smo rekli nikad više? Koliko puta smo ponovili isprazne fraze, bez ikakvog rezultata? A zašto? I nadležni, kao i mi, obični, nevidljivi građani. Dosta je više presipanja iz šupljeg u prazno dok nizame ovog svijeta trpe nasilje, a djeca ostaju bez majki.

Naš spisak "nikad više" postaje sve duži. Poslije Dženana, Davida, male Džejne, doktorice Azre, studentica Selme i Edite ..., sada i Nizame.

Zar nije jasno poslije toliko smrti, mahom mladih ljudi koje je, želim da vjerujem, čekala blistava budućnost, da naš pravosudni sistem jednostavno ne funkcionira?

Kako je žena koja nije zabranila Nerminu da priđe Nizami postala sutkinja koja, očigledno, prepisuje rješenja sa starih slučajeva? Ime je namjerno izostavljeno! Koliko moraš biti umrtvljen, umišljen, nezadovoljan da ni posao za koji si plaćen ne obavljaš kako treba? Koliko te treba boljeti briga za tuđu nesreću, a ovdje ne govorimo o empatiji, već obavezi koju snosiš kao nosilac titule "sudija", da tek tako odbiješ zahtjev MUP-a TK? I samo se nemojte braniti onom da je Nizama povukla izjavu. Dovoljno vam to govori koliko je i ona bila nesigurna u to može li je pravosuđe zaštititi.

To je jedan korak koji je vodio ka tragediji. Da on nije napravljen, možda bi Nizama, ali i dvojica muškaraca koja su u petak ubijena još bili živi. Možda Nizamina kćerka ne bi sada bila na milost i nemilost državnog sistema!

Drugi korak je navodna policajka koja je otkrila Nerminu da je prijavljen za nasilje. Odmah oduzeti svaki čin koji ima ako, pobogu, imate još imalo moralnosti. Odmalena nas uče da su policajci zaštitnici. Pa kako je jedna od vas postala mač u rukama dželata? Ni ovdje se ime osobe namjerno ne navodi, nema potrebe.

Kako će se ijedna žena poslije Nizame osjetiti sigurnom da bi svog nasilnika prijavila ako oni koji je trebaju zaštititi ustvari stanu na njegovu stranu? Na ovaj ili onaj način.

Propusta je ovdje mnogo, i previše. I vrijeme je da se počnu rješavati. Svako djelo nosi svoje posljedice. Za početak kaznite odmah ove koji su glavu na drugu stranu okrenuli i htjeli zadovoljiti svoje neke potrebe. To je najmanje što možete, jer Nizaminu krv svi redom na rukama nosite (nosimo)!