Bakir Izetbegović nedavno je, gostujući na jednoj arapskoj televiziji, kazao da je Stranku demokratske akcije (SDA) naslijedio od oca Alije.

Pokazala je to bitka za novi/stari mandat predsjednika SDA, koji će, nakon što je ostao sam u utrci, ponovo rukovoditi partijom koja je pod njegovim vodstvom doživjela krah i koju su napustili skoro svi.

A ostali su podobni, poslušni, rijetki koji u SDA imaju pravo na svoje mišljenje. SDA je, pod rukovodstvom Bakira Izetbegovića, brod koji tone. I to užurbano. Svi to vide, osim Bakira i Sebije Izetbegović, koja je ustvari predsjednica SDA iz sjene i koja vuče sve konce.

I kako se bliži 14. oktobar, Kongres stranke, sve je manje-više poznato. Bitka će se voditi za potpredsjednike, jer je eliminacijom Šemsudina Mehmedovića iz utrke sve itekako poznato.

Bakir će biti predsjednik, a Fadil Novalić i Asim Sarajlić, osuđenici i crnolistaši, potpredsjednici. I to je ta reforma za koju se Bakir zalaže i bori.

Niti će se stranka reformirati niti poboljšati. Sve će ostati isto, kao što je Bakir i zamislio. “SDA, to sam ja”, mogao bi biti novi slogan stranke, uz šačicu uzbuđenih mladih kadrova poput Harisa Zahiragića ili, recimo, Muamera Zukića. Ako im se doda Salko Zildžić, to je onda i napredak.

Mladost i iskustvo, Bakirova je ideja kako stranku podići iz pepela. Ako se tu dodaju politički penzioneri Šefik Džaferović i Halid Genjac, onda je uspjeh zagarantiran. Otići će i mladi i stari jer je SDA odavno politički mrtvac kojeg Bakir vuče na dno.

Ovakva SDA, stara i raštimana, odgovara svima. Vlasti najviše. S Bakirom niko ne želi ni razgovarati, a kamoli koalirati.

Upravo će 14. oktobra izborom Bakira za novog/starog predsjednika biti zakucan posljednji ekser u kovčeg nekada najjače bošnjačke partije.

Svi to vide, osim bračnog para s Poljina. Njima je dosta da imaju Osmana Mehmedagića, osim ako i njega, budući da im više ne može pomagati, ne napucaju nogom u dupe.