Vijest da je eksplozija odjeknula u noći s 31. marta na 1. april u glavnom gradu Bosne i Hercegovine sve je bila osim prvoaprilske šale. Nažalost.
Eksplozivna naprava bačena je na kuću načelnika sarajevske Općine Stari Grad Irfana Čengića. Dobio je policijsku zaštitu. Za sada se špekulira o razlozima, mada je najizglednije da je u pitanju to što je Čengić (SDP), zajedno s drugim kolegama, pokrenuo proceduru da se parkinzi vrate u vlasništvo Općine. Godinama unazad na istim tim parkinzima obrtali su se milioni maraka, a sve je to dozvolio bivši, uhapšeni načelnik Ibrahim Hadžibajrić, čije se klupko nedjela još odmotava.
Koliko je kriminal upleo prste u to, govori i činjenica da su bacili bombu na kuću načelnika ne bi li ga uplašili, pa da odustane od svojih nauma – da vrati parkinge Općini, samim tim i zaradu, što bi na kraju išlo u korist građana. Pogodio ih je u nerv. Jer zašto bi, pobogu, bili pošteni građani, radili osam sati dnevno, pet dana sedmično, kad mogu šakom i kapom uzimati od naplata parkinga? Ko su onda tu budale, pošteni ili nepošteni?!
Vraćamo se u period poslije rata, kada su se bombama „rješavale“ nesuglasice. Doduše, tada su se, između ostalih, sukobljavali s „memli i sunčane strane“ Sarajeva, kada govorimo o Starom Gradu. Česte su bile pucnjave po naseljima, nosanje oružja po gradu, podmetanje eksplozivnih naprava koje su većinom samo glasno odjekivale, a nisu pravile ozbiljnije štete. Upozoravali su se međusobno. Daleko da toga da ovoga nije bilo i ranije, ali kraj agresije na BiH za mnoge je značio mogućnost boljeg, normalnijeg života.
I umjesto da, toliko godina kasnije, turistički najposjećenija općina u Sarajevu bude predvodnik budućnosti, Kantona Sarajevo makar, mi imamo situaciju gdje se bombama upozoravaju oni koji žele popraviti nešto u ovom gradu.
A kantonalni ministar unutrašnjih poslova Admir Katica tvrdi da je stanje u KS sigurno. Nismo ni spomenuli silne pucnjave u posljednje vrijeme, ranjavanja i ubistva. Samo ne znam za koga je sigurno, jer za građane nije, a nije, kako se čini, ni za funkcionere. Ko još ostaje?
