Legendarni bh. nogometaš Hasan Salihamidžić mogao bi se nakon godinu vratiti na funkciju sportskog direktora, ovoga puta u njemačkom HSV-u.
Na ovaj način, Salihamidžić, nakon sjajne fudbalske, nastavlja i odličnu karijeru u sportskom menadžmentu. Prethodno je, vrlo uspješno, bio direktor njemačkog velikana Bajerna iz Minhena, a svako iole upućeniji zna da do ove pozicije u najvećem njemačkom klubu mogu doći samo rijetki i probrani, jer je mjesto rezervirano uglavnom za najbolje bivše igrače i uglavnom Nijemce.
U vrijeme dok je igrao fudbal, Salihamidžić je bio uvjerljivo najveće igračko ime u bh. reprezentaciji, jedini vrhunski igrač u osrednjoj ekipi. No, to nije bilo dovoljno da ga u BiH cijene.
Umjesto toga, popularni Braco svojevremeno se suočavao sa svojevrsnim medijskim džihadom protiv sebe, optuživan je da u nacionalnom dresu čuva noge, s tribina su ga pratili zvižduci, djeci su mu brojali krvna zrnca i analizirali imena, sve dok mu u 29. godini nije prekipjelo, kada je rekao zbogom i BiH i njenoj javnosti.
Hasanov problem s bh. medijima i malim poštenim bosanskim ĆovIJecima bio je, zapravo, puno banalnije prirode. Hasan je, naime, sve vrijeme odbijao da bude „raja“. Nije vodao i častio lokalna piskarala da loču po terevenkama kako bi o njemu pisali hvalospjeve, nije pjevušio patriotske pjesmuljke, nije prije utakmica krkao po grildžinicama, niti se družio s domaćim džet-setom. Hasan je samo šutio i igrao.
A najveći grijeh koji prema malom poštenom bosanskom ĆovIJeku možeš napraviti jeste da odbiješ spustiti se na njegov nivo. To ti neće oprostiti, čak ni kad si prvak Evrope i višestruki prvak Njemačke.
Na svu sreću, Hasan je imao Njemačku, zemlju gdje se talent, znanje i rad ipak više cijene od malograđanskog populističkog šupljiranja. Veliki Braco. To što ga Bosanci i Hercegovci nisu cijenili možda je i najveća potvrda njegove veličine.
