Zamjenik direktora SIPA-e Zoran Galić pobjegao je u Hrvatsku kako ne bi bio uhapšen. Nije pobjegao, nego se nalazi na liječenju u Hrvatskoj i čim bude dobro, javit će se bh. organima pravosuđa. Ove dvije rečenice u prethodnim danima smo čuli na stotine puta, a sve zavisi ko ih izgovara.

S aspekta da li će ostati zamjenik direktora SIPA-e, nije ni važno da li je pobjegao ili je na liječenju, koliko je važno da se osoba koja je osumnjičena ne nalazi na visokoj poziciji u tako važnoj agenciji.

Naravno, poštujemo presumpciju nevinosti, ali dok traje postupak, ni Galić, ni bilo ko drugi, ne može raditi vrlo povjerljive poslove, koji se tiču sigurnosti naše države.

U međuvremenu je Galić poslao zahtjev za razrješenje, svjestan da budućnosti u SIPA-i nema.

Ipak, ovaj slučaj je do kraja ogolio nesposobnost i komplicirane procedure u BiH, s obzirom na to da je Galić i danas na poziciji.

Tako već danima slušamo natezanja da li treba biti smijenjen ili razriješen, pa se stalno ide na dodatna usaglašavanja. Ako bude smijenjen, neće dobiti nikakve privilegije, a ako bude razriješen, dobit će otpremninu.

Deklarativno niko od ministara u Vijeću ministara BiH nije protiv smjene, ali dodatni problem je napravilo to što prema proceduri Nezavisni odbor treba predložiti smjenu Vijeću ministara, a oni su svoju odluku upakovali tako da nisu to direktno tražili, nego su ostavili mogućnost Vijeću ministara da se izjasni. Ipak, nije najjasnije da li je to u skladu s procedurama.

Ukoliko se, eventualno, desi smjena Galića bez direktnog prijedloga Nezavisnog odbora, postoji mogućnost da se Galić žali na postupak i da bude vraćen na svoje radno mjesto do okončanja procedure i tako bi problem bio još veći.

Kao rješenja se nameću tri opcije - dati osumnjičenom otpremninu, riskirati sa smjenom ili čekati na Nezavisni odbor koji očito nema preveliku želju da se u to petlja. Bilo kako bilo, vrijeme prolazi, a mi još jednom ispadamo neozbiljna država.