Bio je uvijek normalan, nije bio konfliktan, ne znamo šta mu se desilo. To su izjave koje slušamo poslije svakog svirepog čina koji zgrozi javnost.

Često to bude zaista tako, pa jedan trenutak presudi da neko počini svirepo djelo. No, s obzirom na to da je riječ o terorističkom napadu, situacija ipak nije takva da nekog "u sekundi prebaci“ da uradi nešto što ne bi trebao.

Za takvo nešto je potrebno ispiranje mozga koje traje vremenski duže, a osobe od 15 godina su baš podložne ovakvim stvarima.

Dati djeci mobitel neograničeno da rade šta god hoće samo zato jer mislite da time kontrolišete da neće praviti probleme vani je totalno kontraproduktivno. Mogućnosti na internetu su neograničene i prostor za indoktrinaciju klinaca je beskonačan.

Slučaj iz Bosanske Krupe je prava prilika i za roditelje da razmisle na koji način odgajaju djecu, ali i da se ponovo postavi na dnevni red pitanje terorizma.

Istina, situacija o tom pitanju je u velikom dijelu riješena prije više od 10 godina, pogotovo nakon što su brojni paradžemati pristali da budu dio Islamske zajednice BiH, ali dijelom i prirodnom selekcijom, jer su oni najradikalniji otišli na ratište u Siriju i nikada se nisu vratili.

I ne, nije namjera predimenzionirati stvari i predstavljati ih gorim nego što jesu, kao što to mnogi u regionu i drugom entitetu rade, ali terorizam je ozbiljna tema.

Ubistvo policajca Ozrena Marana i ranjavanje njegovog kolege nije šala, ubistvo pripadnika Oružanih snaga Armina Salkića i Nedeljka Radića nije bilo šala, ubistvo policajca Tarika Ljubuškića i napad na policijsku stanicu u Bugojnu nisu bili šala. Nije šala bio ni napad Mevlida Jašarevića, ni ubistvo policajca Dragana Đurića u Zvorniku.

To ne znači da je društvo ili neki njegov narod radikalan, ali da se treba raditi na preveniranju ovakvih pitanja i da trebaju biti u fokusu, nije tajna, ma koliko nekome ne bi odgovaralo.